Recesija u mom selu
Baš sam nedavno razgovarao sa prijateljima na temu recesije..krize....u Promini.
Sjetio sam se da sam negdje pročitao na internetu zanimljivu rečenicu:
«Ekonomisti u šali kažu da recesija nastupa kad susjed ostane bez posla, a kriza kad sam dobiješ otkaz.”
Jučer sam opet razgovarao sa prijateljima o toj, kako stvari stoje neizbježnoj temi, i kaže mi jedan od njih (otprilike ovako): «Kad sam dobio otkaz, odmah sam se sjetio tebe i tvoje priče o recesiji i krizi».
Samo je nekoliko dana prošlo, a posljedice recesije u «dalekoj Italiji», odrazile su se na život i životne planove.
Samo je nekoliko dana bilo potrebno da jedan od nas na svojoj koži osjeti razliku između riječi «recesija» i «kriza».
Između nečega u jednom momentu imaginarnog, i nečeg, u čiju nas stvarnost više nitko ne treba uvjeravati.
Priča o uzrocima zbog kojih je nekoliko Prominjaca dobilo otkaz je sljedeća:
Zbog recesije, pala je u Italiji potražnja za kamenom koji se eksploatira u Promini.
Kako stvari stoje, do nove godine, prema Italiji neće krenuti više niti jedan brod napunjen sa glavnim adutom izvoza naše županije....A kako će biti nakon nove godine...to će se još vidjeti.
Kako nema izvoza kamena, tako nema niti njegova prijevoza od Promine do Šibenika, te je i firma koja obavlja taj isti prijevoz kamionima, dala otkaz većini svojih djelatnika.
Ostalo je samo obećanja da će svi biti vraćeni na posao, kad se stanje normalizira.....
Prvi otkazi su «pali» na u jednoj od firmi koja radi u Promini, kako će proći ostale firme u ovim recesijskim vremenima, vrijeme će nam dati odgovor.
Jučer sam imao priliku vidjeti jednu «scenu», koja me odmah podsjetila na vremena u kojima se iz Promine odlazilo «trbuhom za kruhom».
Na autobusnu stanicu polaganim korakom dolaze naš «putnik», za njim idu majka, otac...brat...tetka...nećak...
Iz pravca Drniša dolazi autobus na liniji Drniš-Zagreb....
Na licima cijele obitelji izraz lica «bilo bi bolje da do ovog nije došlo...ali kad je.....»
Naš «putnik» stavlja svoje kofere u bunker autobusa....pozdravlja se sa svima....
Odlazi na privremeni rad u Njemačku....a rodbina se u istom onom polaganom koraku udaljava od mjesta na kojem se lome životne sudbine...
Svi prigušuju svoje najiskrenije emocije kako bi im bilo lakše....samo najmlađi brat sa svojih nekoliko godina reagira iskreno...Samo on glasno uz suze prosvjeduje.....
I dok mladi zbog nedostatka posla moraju u "bijeli svijet", u isto vrijeme stariji se sve češće vraćaju u penziju u Prominu....ali to je priča za cijeli jedan novi post......
Oznake: receseija, Život u Promini
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
