Nad ovo društvo se nadvio strah. Strah nam nije pao s neba.... kroz cijelu povijest nas vježbaju da bi bili što prestrašeniji. Smijemo li ikome pojedinačno zamjeriti strah? Mislim da ne.... Smijemo li javno govoriti o šutljivoj masi kao problemu. Mislim da da.... Lijepo si primijetio da je to stvar mentaliteta. Naš mentalitet je nastajao stoljećima. On će se s vremenom mijenjati... ali te promjene će biti toliko spore da ćemo ih mi za svog života jedva i primijetiti. Kad u sebi neki pojedinac nosi dar govora, razmišljanja i dovoljno hrabrosti da postavlja pitanja i upusti se u borbu za slabije ili šutljivije od sebe to je blagoslov. To je i izbor. Zato masa takve prepoznaje i bira ih za svoje predstavnike. Nije pravilo da se takvim ljudima ne desi baš ništa loše. Kroz povijest... a i u današnjem vremenu imamo puno primjera gdje "gore" upravo takvi ljudi. To je jedan od razloga zašto ti je direktor pružio ruku. Jer on zna što su oni sve u stanju takvima činiti... pa te ne mora voljeti... ali hrabrost svatko poštuje.
12.11.2008. (20:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se Donna sa tvojim komentarom… Ipak, prokomentirao bi sljedeći dio: „Nije pravilo da se takvim ljudima ne desi baš ništa loše. Kroz povijest... a i u današnjem vremenu imamo puno primjera gdje "gore" upravo takvi ljudi“. Ne kažem da mi se nije desilo ništa loše… ali nekako me dobre stvari koje se dogode, vode naprijed….Vrijeme učini svoje, pa ono loše zaboravim…
Ali Dona, koliko smo samo puta pričali o onima koji su tihi, koji se boje suprotstaviti nepravdi, koji su zbog toga „zgaženi“?
Ne samo zgaženi, poniženi, psihički slomljeni…. Nego su neki od mojih prijatelja-kolega nažalost otišli i na drugi svijet… Šutjeli su i trpjeli do jednog dana… Do dana kada dođe do biranja puta da li dignuti ruku na sebe ili na one koji me gaze? Ili do dana kada su jednostavno otišli zaboravljeni od svih nas. Tada je već gotovo, jer mislim da je bolje podignuti svoj glas dok je vrijeme, jer naši vijenci… priče tipa bio je dobar čovjek… veliki izljevi zakašnjele solidarnosti… uplaćene mise…bačena gruda zemlje… ne vrijede ništa…. U stvari, ne radi se uopće o „podizanju glasa“, nego jednostavno o iznošenju svog mišljenja….koje naravno košta….ali zato ima i svoju vrijednost… Hvala Donna na komentaru…malo kasnim sa svojim komentarom...ali nadam se da mi ne zamjeraš...
13.11.2008. (19:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma ti znaš da se ja često ljutim zbog šutljive mase. I znaš... zadnjih dana su se uzmeškoljili.... sve nešto šapuću, zapitkuju i prilično su zabrinuti. Šutljivost i povučenost je osobina... strah je osobni doživljaj. I to razumijem. No ono što mene najviše smeta su oni koji šute, nisu se spremni izložiti za sebe i druge, čuvaju svoje guze... no kada drugi odrade nešto... eeee tada su oni vrlo glasni kritičari i prozivači. Oni su uvijek promatrači koji ne čine ništa... nego smišljaju razne priče koje nemaju veze sa zdravom pameti. To su valjda ljudi koji su trebali postati pisci scenarija za sapunice... pa se nisu uspjeli prodati na tržištu. To su ljudi hijene. Danas je jedna takva grupica dobila od mene "jezikovu juhu"... :)))))) Ako netko odabere šutnju... tada nema pravo grintati onima koji rade. Prigovarati imaju pravo oni koji su spremni zasukati rukave i sudjelovati. I ja mislim da je bolje podignuti svoj glas na vrijeme.;)
13.11.2008. (22:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala uredniku na pohvalama,iskreno i toplo kako on to zna,dobrog i otvorenog srca. U našem kraju je običaj da te stalno "mučkaju"...muči ti si dite...muči ti si curica ..... muči ti si žena....uvik muči i trpi...šta će svit reć. U nikoga se prva ne diram,ali ko me povrijedi nikome ne ostanem dužna da dotična osoba ostane zinuta(šokirana),dok zatvori usta da bi šta rekla ja već daleko odem od takve osobe jer nisam sklona svađama.Pokušavala sam i "mučat" a tad se ja nisam dobro osjećala i to više nisam bila ja. Ne živim da bi me okolina znala ka "dobricu",nego onako kako ja mislim da je dobro i ispravno,glupa nisam i nikom ne dozvolim da me pravi budalom.Iskreno rečeno ljudi se i curikaju od mene jer znaju da neće proć lišo.Rijetko kad primučim,ako se s tim ne slažem,ali i pohvalim kad je nešto pozitivno. Nikog se ne bojim osim dragog Boga.Takva sam rođena ,a kažu da rođeno ne možeš minjat.Sritna sam i zadovoljna šta sam ovakva .Pozdrav
14.11.2008. (10:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
Nad ovo društvo se nadvio strah. Strah nam nije pao s neba.... kroz cijelu povijest nas vježbaju da bi bili što prestrašeniji.
Smijemo li ikome pojedinačno zamjeriti strah? Mislim da ne....
Smijemo li javno govoriti o šutljivoj masi kao problemu. Mislim da da....
Lijepo si primijetio da je to stvar mentaliteta. Naš mentalitet je nastajao stoljećima. On će se s vremenom mijenjati... ali te promjene će biti toliko spore da ćemo ih mi za svog života jedva i primijetiti.
Kad u sebi neki pojedinac nosi dar govora, razmišljanja i dovoljno hrabrosti da postavlja pitanja i upusti se u borbu za slabije ili šutljivije od sebe to je blagoslov. To je i izbor. Zato masa takve prepoznaje i bira ih za svoje predstavnike.
Nije pravilo da se takvim ljudima ne desi baš ništa loše. Kroz povijest... a i u današnjem vremenu imamo puno primjera gdje "gore" upravo takvi ljudi. To je jedan od razloga zašto ti je direktor pružio ruku. Jer on zna što su oni sve u stanju takvima činiti... pa te ne mora voljeti... ali hrabrost svatko poštuje.
12.11.2008. (20:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sany promina.blog.hr
Slažem se Donna sa tvojim komentarom…
Ipak, prokomentirao bi sljedeći dio:
„Nije pravilo da se takvim ljudima ne desi baš ništa loše. Kroz povijest... a i u današnjem vremenu imamo puno primjera gdje "gore" upravo takvi ljudi“.
Ne kažem da mi se nije desilo ništa loše… ali nekako me dobre stvari koje se dogode, vode naprijed….Vrijeme učini svoje, pa ono loše zaboravim…
Ali Dona, koliko smo samo puta pričali o onima koji su tihi, koji se boje suprotstaviti nepravdi, koji su zbog toga „zgaženi“?
Ne samo zgaženi, poniženi, psihički slomljeni….
Nego su neki od mojih prijatelja-kolega nažalost otišli i na drugi svijet…
Šutjeli su i trpjeli do jednog dana…
Do dana kada dođe do biranja puta da li dignuti ruku na sebe ili na one koji me gaze?
Ili do dana kada su jednostavno otišli zaboravljeni od svih nas.
Tada je već gotovo, jer mislim da je bolje podignuti svoj glas dok je vrijeme, jer naši vijenci… priče tipa bio je dobar čovjek… veliki izljevi zakašnjele solidarnosti… uplaćene mise…bačena gruda zemlje… ne vrijede ništa….
U stvari, ne radi se uopće o „podizanju glasa“, nego jednostavno o iznošenju svog mišljenja….koje naravno košta….ali zato ima i svoju vrijednost…
Hvala Donna na komentaru…malo kasnim sa svojim komentarom...ali nadam se da mi ne zamjeraš...
13.11.2008. (19:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
Ma ti znaš da se ja često ljutim zbog šutljive mase.
I znaš... zadnjih dana su se uzmeškoljili.... sve nešto šapuću, zapitkuju i prilično su zabrinuti.
Šutljivost i povučenost je osobina... strah je osobni doživljaj. I to razumijem.
No ono što mene najviše smeta su oni koji šute, nisu se spremni izložiti za sebe i druge, čuvaju svoje guze... no kada drugi odrade nešto... eeee tada su oni vrlo glasni kritičari i prozivači. Oni su uvijek promatrači koji ne čine ništa... nego smišljaju razne priče koje nemaju veze sa zdravom pameti. To su valjda ljudi koji su trebali postati pisci scenarija za sapunice... pa se nisu uspjeli prodati na tržištu.
To su ljudi hijene. Danas je jedna takva grupica dobila od mene "jezikovu juhu"... :))))))
Ako netko odabere šutnju... tada nema pravo grintati onima koji rade. Prigovarati imaju pravo oni koji su spremni zasukati rukave i sudjelovati.
I ja mislim da je bolje podignuti svoj glas na vrijeme.;)
13.11.2008. (22:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smrika
Hvala uredniku na pohvalama,iskreno i toplo kako on to zna,dobrog i otvorenog srca.
U našem kraju je običaj da te stalno "mučkaju"...muči ti si dite...muči ti si curica .....
muči ti si žena....uvik muči i trpi...šta će svit reć.
U nikoga se prva ne diram,ali ko me povrijedi nikome ne ostanem dužna da dotična
osoba ostane zinuta(šokirana),dok zatvori usta da bi šta rekla ja već daleko odem od takve osobe jer nisam sklona svađama.Pokušavala sam i "mučat" a tad se ja nisam dobro
osjećala i to više nisam bila ja.
Ne živim da bi me okolina znala ka "dobricu",nego onako kako ja mislim da je dobro
i ispravno,glupa nisam i nikom ne dozvolim da me pravi budalom.Iskreno rečeno
ljudi se i curikaju od mene jer znaju da neće proć lišo.Rijetko kad primučim,ako
se s tim ne slažem,ali i pohvalim kad je nešto pozitivno.
Nikog se ne bojim osim dragog Boga.Takva sam rođena ,a kažu da
rođeno ne možeš minjat.Sritna sam i zadovoljna šta sam ovakva .Pozdrav
14.11.2008. (10:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
... put nezamjeranja vodi u upitnom smjeru…..
TAJ put nas je doveo do ovog MJESTA na kojem smo.
Na žalost.
14.11.2008. (21:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...