_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

Otišao nam je did Pajiša

Obično spominjanje imena ljudi u meni budi određene fotografije…određena sjećanja.

Kad se spomene ime dida Pajiše…

Prvo čega se sjetim….

U daljini se čuje topot konja…čuje se kako netko od pravca Drniša stiže đandinerom….
Konji veselo kaskaju…a uzde drži did Pajiša…koji sa svojom obitelji ide na nedjeljnu misu u crkvu svetog Mihovila…(predratno vrijeme)…


….Ivica (Pajišin) Marić, na prominskim utrkama konja …uzdignutih ruku na bijelom konju ulazi u cilj…Iz mnoštva gledatelja izlazi did Pajiša i ljubi sina Ivicu…čestita mu na osvojenom prvom mjestu….a fotograf bilježi svojom kamerom ovaj događaj za sva vremena….




…Nedjeljna je misa…Did Pajiša polaganim ali sigurnim korakom ulazi u crkvu sv Mihovila…Polako prilazi zidu na kojem mu je fra Ivan postavio klin te vješa svoju prominsku kapu..i sjeda u svoju klupu….Fra Ivan ne propušta priliku pozdraviti uz najmanje dijete koje se taj dan krsti na misi…i najstarijeg Prominca- dida Pajišu ….




Slike se nižu, i ja bih mogao nizati priče…ali svima Vama koji čitate ove retke..prepuštam da se sjetite dida Pajiše…Čovjeka koji je najbolji primjer kako se voli i živi život.



Inkasator nam je napisao sljedeći komentar:

* * * *
Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 15.I.2010. u 98. godini blago u Gospodinu okrijepljen Sv. sakramentima preminuo naš voljeni otac, djed i pradjed

PAŠKO MARIĆ

(Pajiša)
1912. - 2010.
Posljednji ispraćaj dragog nam pokojnika obavit će se dana 18.I.2010. na groblju Gospe Čatronjske u Lukaru. Pogrebna povorka kreće od kuće žalosti u 14 sati.
Ožalošćeni: sinovi Slavko i Ivan, kćeri Anka, Milena, Marija i Nevenka, nevjeste Danica i Jovanka, zetovi Ante, Mirko i Mile, unučad, praunučad te ostala tugujuća rodbina i prijatelji. Počivao u miru Božjem. (inkasator 17.01.2010. 22:24)
* * * *


Dida Pajiše više nema…a svima nama ostaje jedna lijepa uspomena…jedno lijepo sjećanje na čovjeka koji je svojim primjerom svjedočio da čovjek koji vjeruje, ne gubi nadu u život nikada!

Oznake: Život u Promini