Putevima droge
Moj prošli post u kojem sam pisao o KUU «Promina» i spomenuo usput «Japanke Branka Uvodića» isprovocirao je «Sancha» na komentar koji svakako zaslužuje cijeli post.
Evo komentara u cjelosti:
“Super blog, i baš dobro da se netko bavi "društvenom kronikom" Promine!!
Drago mi je sto postoji KUU Promina i sve je to divno i krasno, ALI mislim da u ovom trenutku u Promini postoje i drugi problemi i digresije, bitnije od Uvodićevih kratkih hlača i japanki!!
Naime, mnogi od nas misle misle da je droga nešto što postoji u filmovima i drugim gradovima, ali to nije istina!!
To je među nama u Promini!!
A naši dragi prominski momci, neki i ne prominski, svaki dan zalaze sve dublje u to "živo blato"!!
Nije mi namjera ovom prilikom biti prominska Ruža Tomašić, ali svakako treba ukazati na ovaj problem!!
Tužno je kad u Oklaju na kavi, momci koje znamo čitav život, "kljucaju" stol do našeg...
Još gore je što se taj negativan krug širi svakim danom sve više, a dolaze nove generacije, kojima je droga cool i izazov, kao što je i prethodnima bila!!
Ne očekivam, NARAVNO, od prominskog načelnika da će išta pokrenuti, kao niti u čemu do sada!!
Bitno da je njemu dobro!!
Isti gosp. Džapo koji je "pokrenuo" (pokrenuo je svoj džep) kamenolom, i toliko "dobrog" učinio za Prominu, upoznat je sa situacijom svojih zaposlenika, ali ga baš debelo briga!!
Dok god je njemu pun džep!!
Nadam se da postoji još ljudi u Promini kojima je ovo "trn u oku", i koji otvoreno žele reći svoje mišljenje, da ne budemo samo pasivni promatrači iz VIP lože!! (Sancho 14.06.2007. 23:12)”
Droga je sigurno problem koji zaslužuje posebnu pažnju u Promini, ali je svakako i jedna jako teška tema za pisanje.
Po meni je za sada i dalje «malen» broj ljudi koji se drogiraju, i samo njeno spominjanje asocira me odmah na možda nekih 5-6 osoba.
Taj broj toliko i "nije toliko velik" i kad nebi rastao bilo bi odlično, ali nažalost kako stvari stoje idemo u lošem smjeru.
Kako se postaviti prema tim momcima?
Meni je stvarno žao tih momaka i sumnjam da se na njih može utjecati da se izvuku iz pakla u koji su utonuli i oni, ali i njihove obitelji zajedno s njima.
«Isti gosp. Džapo…… upoznat je sa situacijom svojih zaposlenika, ali ga baš debelo briga!!”
Ali šta da im je Džapo dao otkaz, zar bi to bilo u redu?
Pa ti momci rade težak posao kako bi za tu nesretnu drogu zaradili, I šta kad bi na kraju ostali bez posla?
Sreća u nesreći je što većina tih momaka ima posao, ali veliki problemi će nastati tek onda kad oni ostanu bez posla.
Zašto?
Droga je jako skupa, I koliko mi je poznato onima koji se drogiraju potrebno je svaki dan sve više I više droge, a novca je obično sve manje.
Jedini način za brzi dolazak do novca/droge je ili krađa,razne prevare ili dilanje.
Neki od ovih 5-6 momaka koje poznajem već su se upustili I u te vode I tu se nalazi jedna jako velika prjetnja za našu djecu jer su oni u njihovim očima potencijalni kupci.
Zabrinutost Sancha je svakako na mjestu, a mi bi se svi trebali svatko na svoj način uključiti u borbu protiv njenog širenja, samo je pitanje kako I na koji način?
Nebi se iznenadio da ova tema ostane bez komentara, jer I sam sam dugo razmišljao dali objaviti post na ovu temu ili ne kako se nebi mješao u nečiji privatni život I nekoga nenamjerno možda uvrjedio.
Nadam se da moj Blog čita barem jedan dio mladih kojima će možda netko jednog dana doći "sa kartom za pakao"- ponudom bilo kojom vrstom droge.
Tim mladima preporučujem da barem na minutu posjete i pročitaju web stranicu www.moravek.net i pročitaju tekst sa temom "Opasan put u ovisnost" i odluče čvrsto reći NE drogi!
Oznake: Život u Promini
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
