Probudi me
ponedjeljak , 30.04.2007.
Probudi me.
U noći kada daleko si, probudi me
da me snovi ružni ne uplaše,
da ne mislim čiji se to koraci
čuju u tami.
Neka pogled luta u daljine.
U mraku, kada lik tvoj prizivam
bajke se rađaju
izranjamo iz njih ti i ja,
iz košmara i straha
te ljepote prevelike, probudi me.
Bludi pogled u daljine
dok tišina strepnju izaziva.
Čeznem.
U noći, vrućina me obavija i tražim,
tražim te.
Probudi me uz melodiju vjetra,
kapi kiše neka dobuju po tijelu mome,
sunce neka obasjava me.
Mislit ću da si ti.
I umorno tijelo, od strasti uzdrhtalo
neka miruje tad.
Vrati me iz sna u stvarnost
da bi rekao: Volim te.
Probudi me.
U noći sjete
dok lutajuća pseta tužno zavijaju
pronađi moju ruku,
odvedi me iz samoće.
Pobjegnimo od traženja i pronalaženja.
Budimo daleko,
mi u snu, san u nama
i nitko drugi...
Probudi me
komentiraj (2) * ispiši * #
Padale su kiše
Padale su kiše.
Trčala sam prostranstvima tražeći
iskre koje si ostavljao putem.
Kupila ih, hranila se njima.
Smijala se sjenka ljudi oko nas.
Izrugivala ono što nas spaja.
Pitala se beskonačno: kako ?
Padale su kiše.
Dok samoća šetala je tvoja
bijah s tobom daleko negdje.
Pitanja pljuskala odasvud
rugala, lažno tješila.
Zemlja si utrobu izjedala.
Padale su kiše.
Slušasmo glazbi u toploj sobi.
Sjenke nas proganjale,
preglupe da bi shvatile.
Zaista volimo.
Padale su kiše.
Vodili smo dijete među sobom.
Sjenke se začudile.
Prihvaćati počele.
Padale su kiše.
Umirali smo.
Duhovi na ispraćaj došli.
Mi se smijali.
Novi početak bio je to !
Duhovi se razbježali...
komentiraj (0) * ispiši * #
Zaborav
Kada jednom zaboraviš moje ime
pokušaj ne zaboraviti mene
jer uspomena kakva god bila
lijepa je dok traje
a i voljet ću te tad, makar radi zaborava.
Jednom kada budemo stariji i zreliji
sjetit ćemo se naše ljubavi
makar i na tren
i mrziti vrijeme koje nas je rastavilo
i ljude što su nas okruživali.
Nikada neću voljeti vrijeme
a ni ono što donosi
jer sve lijepo tako kratko traje
a tuga ostaje vječno.
Čak i kažu kako vrijeme liječi sve
ali mnogo divnih sjećanja košta
jedan tren zaborava.
Zato te molim da jednom
kada zaboraviš moje ime
ne zaboraviš mene
jer zaborav nije dovoljna plaća
za sve ono što smo prošli zajedno
komentiraj (1) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
Tata
Nemoj misliti da sam te pustila !
U svemu ovome ja se kao utopljenik držim za tebe
jer ti si moj i uvijek ćeš to biti
čak i kada je situacija obrnuta kao sada
čak i kada do tebe ne mogu doći
ja te trebam i ne dam, sunce moje.
I sve suze koje sam ispustila
ili one koje su ostale duboko u meni
sve trenutke u kojima se pravim luda ili hrabra
pretočila sam u molitvu.
Zazivam po redu ili bez reda
ali molim sve one koji su gore
i gledaju na nas
zazivam ih da ti u svojoj milosti pomognu.
Želim vratiti tvoju izgubljenu snagu,
želim te posuti zdravljem
želim kroz molitvu kao i tišinu
reći koliko te volim !
Tata,
ne mogu vjerovati da pišem ove retke
u strahu da će doći neki dan
u kojem neću moći do tebe.
Ne mogu i ne želim prihvatiti to.
Molim te, molim te da se boriš
da upreš svoje umorne oči
u molitvi kojom vapimo za tvojim ozdravljenjem
molim te da ju osjetiš i ozdraviš.
Još te tako puno trebam
još toliko toga htjela bih ti reći
molim te, ne daj se i nemoj otići !
Ja vjerujem da ćeš biti nagrađen čudom ozdravljenja
zbog svoje dobrote i svih dobrih djela
koliko i patnji koje podnosiš,
Vjerujem u blagoslov i snagu koju imaš u sebi.
Vjeruj i ti !
Primi moje misli, moje tople želje
i bori se, zlato moje.
02.09.2004.
komentiraj (1) * ispiši * #
Bez razloga
Bez razloga sam danas sretna.
Unosim u ovaj sunčan dan
sve iskrice noći
a bila je tako teška.
Sanjala sam te
i znam da bio si uz mene ti.
Jutro mi nije otvorilo oči tvojom slikom
ali je dašak vjetra donio tvoj miris
zapisao me u novom danu
na tvojim usnama.
Sve je opet isto
ništa se promijenilo nije
ni čežnja, niti strah
ni tvoje slatke usne
otvorene u želji da mi pripadaš.
Bez razloga sam danas sretna.
Vječnost je naša.
Potvrđeno je opet
kroz svaki korak koji sam učinila
na putu do tebe
i tvoje prijestolje neće se srušiti
dok čekaš da ti se poklonim...
komentiraj (0) * ispiši * #
Dream team
četvrtak , 26.04.2007.
Mogli bi biti divan par.
Smušeni, nezreli,razdragani,
bjesni i očajni,
sve to znamo biti.
Zaljubljeni.
Nježni a do ludila strasni.
Pretjerujući s izjavama ljubavi
ili šutnjom obasuti,
pogleda ravno u dubine duše,
volimo ili mrzimo,
zavaravajući se da smo
slučajni prolaznici
u apartmanu najluđih snova.
Mi i jesmo par nepoznatih
prstom sudbine spojenih
atentatora na vlastito srce.
Tu pancirka ne pomaže.
Omotani čežnjom,bezvremeni smo.
Dream team
komentiraj (8) * ispiši * #
Žar osvetnika
Čemu taj žar osvetnika ?
Napad, podmukao, iza leđa.
Hodam ulicama s istinom u očima.
Nema grižnje jer razlog ne postoji.
Noći i tako provodim mirno,
u sigurnosti doma,
kada dani sunčani i lijepi,kišni, tmurni
donijeti mogu baš sve.I ljubav, i bol.
Ali ne osvećujem se slučajnim prolaznicima.
Čemu taj žar osvetnika ?
Zar ti je netko ljubav dao,obećao pa uzeo,
maglu prodavao ?
Ako zaviriš u sebe, tko zna što ćeš naći ?
Zmiju koja truje ali ne ubija.
Čemu sve ovo kada život tako lijep je.
Poklonjen nam, blagoslovljen, drag...
Ne kudi ljude u njemu tamjanom
iza zastora netom prije razdijeljenih.
Nestat će ono dobro u tebi
i zloća će izići da bi te obuzela
a to ne želiš, zar ne ?
Pa čemu onda taj žar...osvetnika.
komentiraj (2) * ispiši * #
Pozdrav
Jutra puna tuge ili sreće
najljepša su...
Kada u miru, uz kavu,
štetnu cigaretu
pročitam neki lijepi stih,
okružena istomišljenicima,
u stranicama prepunim ljubavi
dok sjetom melodije sa radija
osjećam svaki pročitani redak,
pozdravljam svoje neznane
prijatelje po stihu...
U danima što dolaze
neka nas sve ispuni sreća
jer možemo i znamo voljeti,
nije bitno je li nam uzvraćeno.
Mi smo, blagoslovljeni ljubavlju
i neka uvijek baš ona nama vlada.
komentiraj (0) * ispiši * #
Tišina
Jednom kada se pronađem
tko zna što ću misliti o sebi ?
Tko je osoba koju sam tako zdušno
tražila u blijedim tragovima sutrašnjice...
Vidovita po navici
sutra uvijek kao da je jučer bilo,
jer prošlost ne postoji ako ju živiš.
Jednom ipak treba reći zbogom
možda je to baš sada.
U probuđenom suncu,
hrvanju sa snom
i potrebi za odlaskom.
Ako užarenu lavu zaključam zauvijek
u središtu vulkana,
kako ću dozvati pronađenu osobu ?
Tišinom...
komentiraj (1) * ispiši * #
Stvarnost
Znaš, kada smo te ispraćali
bio je ovakav dan.
Dalmacija, sunce i vjetar.
Ruže svuda oko tebe.
Pjesma u duši za izgubljenog romantika.
Znao si možda što si radiš
ali bolest je to.
Bijeli lijes, mala crkvica na kraju svega
i svi mi oko tebe
slušajući pjesmu koja budi,
ali tebe je uspavala.
Možda ti nisam uspjela reći
prijatelju, neka ti je sretan put !
Molitvom smo rekli sve nedorečeno.
Vidim te ponekad na nebu.
Smeđi pogled u sunčanoj zraci.
Mirno spavaj, zaboravljen nisi.
Jednom ćemo hodati već
nebeskim prostranstvima
prebirući po stvarnosti...
Kada ona ne bude zemaljski boljela.>
komentiraj (0) * ispiši * #
Rekli su
Oni koji te poznaju,
rekli su da si uteg koji vuče na dno.
Teško breme neostvarenih prilika
a cijelo more njih prošlo ti kroz ruke.
Oni koji te poznaju,
htjeli bi me spasiti od slutnje
kojom uništavam staze svog života
teškom mukom, ali uredno posložene.
Oni koji me poznaju
žele spasiti dušu utopljenu
neznanjem ljubavi.
Jer imam li razloga da te volim ?
I jednog dobrog...
Imam li razloga uništiti masu
za uzaludan pokušaj spasa pojedinca ?
Da sam slijepa,
možda vidjela ne bih sve tričarije
kojom ispunjavaš svoje dane
u besposličarenju,
tlapnji od mila do nedraga
okružen onima koji te slijepo obožavaju
dok kradeš od sebe život,
prosipaš svoju imovinu
i u majci ubijaš nadu kojom čeka
smiraj tvoj i produžetak vrste.
Ali nisam slijepa i vidim sve.
U bolesnoj želji da
budem tvoja izbaviteljica
ne prestajem voljeti.
Kiša i sivilo ovoga dana
kazuju da za tebe nema spasa.
Ja ću ipak poći dalje.
Oni koji me poznaju
ipak me zaštititi žele
čak i od sebe same.
Kada ja već ne želim.
Danas je tako.
Sutra možda i neće biti.
Sutra možda opet ću te žudjeti
svom silinom luđaka.
Jer duboko negdje u meni si.
Korov kojeg se ne mogu riješiti.
A u danima kao što je ovaj,
zaista bih to htjela.
Tebi i sebi za ljubav.
komentiraj (0) * ispiši * #
Trešnje
Vidjela sam puno tvojih lica
neka me nisu baš oduševila,
nekima sam se nasmijala
a neka, baš su me razočarala.
Ali tvoje su usne uvijek tako slatke.
Trešnje iz vrta moga djetinjstva.
Sočne.Nepredvidive.
Obojene snom pravednika.
Baš moj broj...
komentiraj (3) * ispiši * #
Arka
To što sada plačem, nije tuga.
Skupio se sjaj u oku i
jednostavno mora van.
Čujem tvoj glas i vidim te u svakom koraku,
ma gdje da krenem.
Ako sunce ponekad i zađe,
ti nećeš nikada.
Isijavam toplinu svud oko sebe,
sve ono što bi tebi dati htjela,
a drugi bi pokušali zgrabiti.
Ne dam im !
Jer čuvam za naše noći
i šutnju i smjeh.
Za trenutke ukradene od stvarnosti.
Nikuda neću pobjeći jer ne želim.
Samo ću tebe voljeti ovako.
Svemir je mali za nas,
draga moja Životinjo. Jedina.
Možeš mi zabraniti govor,
možeš si zabraniti osjećaj,
ali on neće nestati
čak i da svim srcem želiš.
Utisnuta u svaku poru tvoga bića
ja živim......
Zaštićen svakim treptajem moga oka - postojiš,
moja arka, ti, moje sve.
komentiraj (2) * ispiši * #
Ledenjak
Odmaklo je sunce, podne briše tragove jutra.
Izbjegoh prijevaru no ispadoh kučka
a to sam najmanje htjela...
da misliš kako se poigravam tobom.
Ma glupost je uopće cijela naša priča
i kako da ti uzvratim ljubav,kada sam tuđa ???????
A voljela bih da znaš koliko sam tvoja
no riječ nije izašla iz usta !
Niti jedna bol koju nosim u sebi zbog tebe.
Kao mrtvac u čekanju da ga pokopaju
stojim pred tobom pogleda prazna.
A sada mi se plače.
Sada mi jeza prolazi kožom
u želji za tvojim dodirom.
Sve sam to mogla noćas.
Možda i danas opet.
No ne dajem obećanja tek tako.
Hoću dan, čuješ li me ?
Sada evo, dok nas prži sunce
dok je graja oko nas
budi moj slušatelj i čuj što želim od tebe,
budi govornik i reci što hoćeš od mene ?
Da me pretvoriš u kučku, uspio si.
Ledenjak se otapa dugo, ali ipak...
samo ti to ne vidiš.
komentiraj (0) * ispiši * #
Staze vječnosti
Možeš li podnijeti svu moju ljubav ?
Znaš li primiti sve ono što ti dajem
šutnjom, daleko od dodira,
svim svojim srcem i dušom,
možeš li me osjetiti ?
Ti ne znaš sve bure koje me
bacaju daleko od tebe,
ne prepoznaješ hladnoću kojom
tjeram od tebe vječni led...
Misliš da sam zauvijek
prekrižila našu priču.
Ali ona dragi postoji,
nikada neće nestati
ma što se sručilo na nju !
U životu, u kojem za nas nema mjesta
ili se ono barem još nije otvorilo,
postojim za tebe, i samo ti za mene...
Jer baš ništa ne može izbrisati
zlatne staze vječnosti
kojima smo krenuli odavno
plašljivo ali sigurno.
komentiraj (2) * ispiši * #
Budućnost
Kako je lijepa noć
u kojoj me tvoje usne ljube.
Nježno i požudno,slatko, jako...
Držati u dlanovima tvoje lice,
taj predivni dodir stvarnosti,
mekoća kojom pažljivo,
da se ne rasplineš,
ocrtavam tvoje obrise.
Toplina kojom me čvrsto držiš
i mada trebam poći, snage nemam.
Sve manje se odupire moja čežnja zbilji.
Trebam te mada neizgovoreno ostaje volim te.
Bože, hvala ti na toj ljepoti.
Tako nešto samo ti možeš dati.
Kako je predivna noć...
koja nas ne razdvaja,
koja nam otvara oči, za budućnost.
komentiraj (0) * ispiši * #
Dan za suze
Možda je danas dan za suze.
Otvorilo se nebo sivilom,
vlažno je u duši.
Neke tužne pjesme,
otvaraju put prošlosti...sjeti.
Bilo bi čak i lijepo zaplakati
da osjetim život.
Na pola puta stoji magla u oku.
Hladnoća pluta kožom,
trga kao strujni udar.
Koga sada poželjeti kraj sebe ?
Toplinu nekih trenutaka
i tako ne mogu vratiti,
sjećam se samo dodira bez lica,
okusa nekih usana, slatkih.
Znam da si to ti ali te ne vidim,
zamagljen je svod nebeski.
I da traje vječno ovaj dan,
neće boljeti.
Bogatija za suzu,
još uvijek osjećam.
I sretna sam zbog tog.
komentiraj (0) * ispiši * #
Ludosti moja
Dobro, ludosti moja.
Opet ću te uzeti k sebi,
djetinjasto je bilo misliti
da se nakon još jednog pada
neću više ustati.
Ima tebe u meni za cijeli život,
ma koliko trajao.
I kao što ne postoji slučajnost
tako me jedan gubitak vodi
ravno u drugi,
pa pogledom u tebe,
još jučer tek nehajnim,
danas dosežem visine.
Osjećam razigranost...
zimu i snijeg koji će možda ipak doći.
Natjerati mi suzu sreće
kao usne tvoje.
Kao sve što sam, kada tvoja sam.
Dobro, ludosti moja,
nema smisla bježati,
opet će sve na svoje doći,
jer drugačije ne može biti.
komentiraj (0) * ispiši * #
Sfinga
Oteta iz slučajnosti,
obuzeta umorom
nemam se snage boriti.
Mjesec, sitan sat i treptaji noći
osvijetlili su ti put do mene.
Za jedno dobro veće,
kao da pozdravljaš sfingu
u svom vječnom pogledu u nešto,
i moje ime što odzvanja kroz noć
da zaustavi.
Vraćam se,
još toliko koraka napraviti mogu
da bi me pitao za zdravlje...
gdje sam bila,
sve nebitno do trenutka
kada se obrušavaš na moje usne.
Najslađi okus ukradenog
punina ljubavi u zagrljaju nježnom.
Nema tu riječi, ne nestaje
ali moram imati osjećaj slobode
otići kada mislim da treba.
Još jedna slast,
jača od ostalih,ne prestaje...
ono što nas drži, ne nestaje
komentiraj (2) * ispiši * #
Osjećam mir
Osjećam mir.
Nismo učinili ništa,
ali smo si rekli skoro sve.
U tvom strahu ili mojoj očiglednoj
bojazni od dovršenog,
pronašla sam te.
Ma koliko još vremena prošlo,
put je ipak pred nama.
Sada nastupaš ti
i snaga tvoje volje.
Možeš li promijeniti u sebi
ono što bi nas moglo uništiti
u budućem zajedničkom životu ?
Ljubav već imamo,
tvoju dovoljno jaku za noć,
moju, sposobnu da preživi dan.
I ništa nam drugo ne treba,
osim nas i onoga što ćemo
zajedno izgraditi.
Dok prolaziš kroz iskušenja prolaznosti,
tvoja sam.
Znam da možeš uspjeti
samo ako zakoračiš.
Ja sam već tu, u mislima kraj tebe.
I vidim nas ustreptale od straha
u ljepoti življenja.
Osjećam mir, jer, mi to možemo.
komentiraj (0) * ispiši * #
Smrtnost
Ni više ni manje no glupost je
prepustiti se dubinama svoje duše
jer ogledalo je samo blijeda slika
onoga što bi htjeli biti, a nismo.
U svakodnevici ili tišini noći
u žamoru kojim se prikriva
težak zadah osamljenosti
plutaju svjećice vodom nošene
i glasom iz daleka.
Jutra će svitati ustaljenim redoslijedom
samo nas više neće biti
i tišina će kao jedini drug
tištiti ono što od tijela ostane.
Sumrak i sve njegove ljepote
nekom će drugom buditi sjetu
i mjesečina srebrom protkana
osvjetljavati nove pute...
I mnoga su sutra zarobljena ostala
ali ovo je pustilo suzu koja će preplaviti
i stopa u snijegu više nema,
zaboravljen je put.
Kamo je nestala plamena nit
nikada neću znati
i nove će pjesme svojom rimom
gaziti, moriti druge ruke,
ja ću odmarati.
U prolaznosti,
u nezaustavljivom koritu rijeke
život će i dalje,
riječi će i dalje teći
ali ja ih, neću reći...
komentiraj (0) * ispiši * #
Nemoj me zaboraviti
srijeda , 25.04.2007.Evo trenutka stvarnosti. I sjete.
Iz još jedne slučajnosti,
umora i pijanke, evo nas na istom putu.
Jer samo tako možeš govoriti.
Jer me se bojiš.
Nudiš svijet na dlanu
sve što sam oduvijek htjela,
tebe, sebe, naše dijete.
Ljubiš me iako bježim,
trgam se mada ne mičem s mjesta.
Bože, koliko te volim. Do ludila.
Kako me muči odanost stvarnosti
i nekom tko nije tu.
To što te godinama čekam u snovima
ne mijenja na stvari.
Ne mogu ih preskočiti.
Niti iščupati iz sebe.
Da tražim vrijeme, previše je,
što ti mogu dati ?
Maglu ? Bol koji će me uništiti ?
Sve je tako jednostavno ali nije.
Što je ispravno nikada neću znati.
Želiš da sada odlučim ali kako ?
Bojim se i ne vladam sobom.
Otišlo je predaleko ovaj put.
Još jedan put........
Najviše sam tvoja kada nisam s tobom,
tada ti dajem baš sve što želiš ,
sve što mogu...
Sve o čemu nemaš pojma.
Nemoj me zaboraviti ma što ti rekla,molim te !
komentiraj (5) * ispiši * #
Daljina
Zaboravljaš.
U trenu naše vječnosti
okrenuo si mi leđa.
Ponosit, kao stijena visoka
zaklanjaš mi pogled u sebe.
Mislila sam, ne može boljeti više.
Ali ti otkrivaš nove načine prodiranja
ravno u najfinije opne duše.
Sve je palo u vodu, duboku, mutnu
svaka neizgovorena riječ,
svaki dodir zaustavljen već u želji...
Ti, moje sve
nestalo u nadolazećoj zimi.
Zar više nikada nećeš udahnuti u mene
tako potreban za život zrak ?
Zar me razigranost ljubavi
više nikada neće povesti k tebi ?
Ne mogu se pomiriti s tim.
Niti otkrićem da još imam suza
probuđenih tvojom sljepoćom.
Pa sve i da se igraš,
s ponosom me kažnjavajući,
ne mogu se nositi s tim.
Na vjetrometini sama,
s jedne strane ti,
s druge daljina,
koja je hladnija,
a koja manje boli ?
komentiraj (0) * ispiši * #
Saznanje
To što si daleko,
ne daje ti za pravo
slati hladne vjetrove na naš grad,
jer ti,
koji samo u sunčanim zrakama uživaš
nepodnošljiv si za snježne oluje
kada nedorečeno dobiva na snazi,
a nesuvislost izlazi iz usta.
I koliko god ti smetala optužba
istina mi je svjedok
a ti si tek onaj koji joj ne može
pogledati u oči.
Gubimo li vrijeme jedno s drugim ?
Toliko sam oluja strasnih proživjeti mogla
da te nisam čekala kao Penelopa.
Jesu li te između svih obaveza povukle
neke druge oči u dubine
iz kojih izvire lijepa riječ
ili se tek jedan od onih,
što podrazumijevaju ?
A ja tek jedna od onih koje čekaju
ma koliko to trajalo...
I zbog toga me nije posuo prah bludnosti
u vječnoj želji za pripadanjem nekom,
tek koraka par udaljenom...
Otvaralo je nebo svoja prostranstva
ali kročila njima nisam ma koliko željela
i ma koliko me zvao on,
taj moj vječni bol.
To što si tako daleko,
ne daje ti za pravo
ali nažalost, dajem ti ja...
i ponekad me to saznanje izjeda
komentiraj (0) * ispiši * #
Ljubav
Postojiš.
U noćima tihim
ili danima snenim.
Iznenađuješ.
Kada bodeš u oči
ili dolaziš s leđa,
obasjavaš.
Jer uvijek ima još,
ako želiš znati.
I uvijek možeš
ako želiš dati.
Bisere na topao dlan.
Osmjeh prepoznavanja,
toplinu davanja.
U srcu.
Prekrasno je imati.
Ili samo težiti.
Jer znaš da će jednom doći
ma koliko dugo trajalo čekanje...
Nismo uvijek na redu
ali u njemu strpljivo stojimo,
dok vrijeme i tako ide,
s nama ili bez nas.
komentiraj (0) * ispiši * #
Nedovršena
Pregorjela u proteklim danima,
naoko, mirna sam.
Obuzela me zima i magla jesenja.
Praznina, i bol, tamo negdje u nutrini.
Tvoj lik ne vidim,
predao si se bespućima razvratnosti,
prodao kocki i gubiš.
Opet mogu očekivati dolazak,
poput lopova, na prstima, tiho...
I optužbu za hladnoću
iako si ti taj koji kasni.
Još jednom, pustio si me da pregorim.
Da spremna na sve, zaboravim,
pokrijem i ušuškam osjećaj,
za neka bolja vremena.
Kad god ona došla.
komentiraj (0) * ispiši * #
Sunce
Znaš, čini se jednostavno
uživati u suncu.
Primati zrake,
grijati hladnoćom obavijenu dušu.
Čini se, ali nije.
U jezi koja me prožima
želeći otkriti svijet,
samo sjenke plešu po živcima,
tebe ne vidim.
Rado bih zaplesala u glasnom
ritmu kišnog popodneva,
okrunjena tvojim rukama.
I usnama sočnim...
Vjerovat ću da je sunce na našoj strani.
I u nama.
Nadati se da ću dočekati opet
laganu nesvjesticu od tvoga daha,
težine kojom ispunjavaš par kvadrata
na kojima se protežemo,obnevidjeli željom...
Doći će taj dan, sunčan, naš.
Sigurna sam...
komentiraj (0) * ispiši * #
Ponos
Ništa nije vječno, i konačno
baš ništa nije...
Opet sam u tebi probuđena,
nije bitno je li to potaknula moja hladnoća
ili pun mjesec,zoveš me i hoćeš.
Iako sam se oprostila s tobom,
kroz bolno prihvaćanje tvoje hladnoće,
igra se nastavlja.
Ali s ponosom, borim se i dalje.
Dok odbijam, s nekim nevažnim razlogom
dok odgađam susret,
ipak ostaje tišina nakon svega
i pogled uprt u prazno...
Ipak sam si priuštila nemirnu noć
ma kako me savjest ili budnost
spriječila uživati, ili poslije plakati,
nije učinjeno ništa.
A moglo je biti sve.
Gorak okus buđenja
ali bez tvojih tragova.
Neki drugi put, kažeš,
i povlađujem ti.
Kada ne bude lažnih nadanja,
kada ostane samo želja,
doći ću ti bez žaljenja.
I bez sebe...
komentiraj (0) * ispiši * #
Ponedjeljak
Uvijek sve nekako počinje,
baš ponedjeljkom.
Nove nade,
pokopane sanje,
ružni snovi
utkaju se u taj početak svega,
ponedjeljak.
Izbrisana ne može biti riječju
ni sreća ni tuga.
I bezbroj pitanja koja će ti postaviti ljudi
kao u nekoj dobroj namjeri.
Jer, čini mi se trudit će se,
baciti kost u bezdan obilja
da bi naglasili raskalašenost.
Posustajem ponekad u nemiru depresivaca
i dobronamjernika.
Što će se dogoditi
i tako se ne projicira
pogledom u nebo.
Čak se i želja kovitla padajućim lišćem i
tišinom jutra...
Bačena je sumnja,
rodila se nesigurnost.
A tek je ponedjeljak.
I tko zna koliko ih još treba osvanuti
da bi se ispunila duša sjetom pozitive ?
komentiraj (0) * ispiši * #
Prolaznost
Da li zbog same prolaznosti,
došao si mi noćas u san,
ničim izazvan...
U cijeloj zbrci ljudi koji su kročili
plavičastom izmaglicom
nesvjesnih noćnih pohoda
osjetila sam kraj. Još jedan.
Jer stalo ti je ali ne voliš me.
Zaboljelo je tiho slovo slatkih usana
tako davno ljubljenih.
Neki drugi opet, rekli su mi da si lud.
Kao da su me spasiti htjeli
mada nisam njihov svijet.
Noćašnja prolaznost naše ljubavi
otvorila mi je jutrom oči.
Pogleda u mrak, izgubljene sigurnosti
krenula sam u ovo jutro.
Jednom je i to moralo doći,
ako već između dvije vatre
odlučiti ne mogu,
da me ona slabija (da li ?) pusti...
Hladno je kada se konačno odlučiš,
čak i kada drugi to umjesto tebe učine,
da ne postaneš,
tek da ostaneš,
slučajni prolaznik nečijeg srca...
Sve te godine evo probudile su me
kada nisam to tražila,
kada sam najmanje htjela,
otvorile put za novo sutra !
Trebala bih biti sretna zbog tog
ali ne znam,
ne znam jesam li...
komentiraj (0) * ispiši * #
Jesen
Evo nam jeseni, ljubavi.
Ogrnula me svojim plastom crvene zemlje,
izgorjele, presahnule.
Dok se ježim na prve znakove uvenula lišća,
dok me šiba vjetar sa dalekih obala,
prolazi vrijeme, ne zaustavlja se sat.
I nikada neće to vječno tik tak prestati,
ma koliko da nas završi s onu stranu sna...
Nema konačnosti za prirodu,
obnavlja se život u novorođenčadi,
teče rijeka života...
Još jedna usamljena, dolazi nam jesen.
Pa i ako se probudi vražićak
nekih skrivenih strasti
pa i ako se oduprem po tko zna koji put,
lišće će i dalje padati,
jedan će se život gasiti,
drugi rađati,sve je krug.
U njemu ti, ja, on...
začarani trokut iskonskih želja.
Osjećam cijelim bićem boje jeseni,
još uvijek.
Prazna od ljubavi, ispunjenje tražim
ali ga ne slutim.
Još ne.Možda jeseni ove...
komentiraj (2) * ispiši * #
Daleka obala
Jedno ovakvo jutro odnijelo te je
na daleke obale nesavršenosti i straha,
na obale boljeg sutra ogrnutog novcem
borbom sa granicama ljudskog života,
neustrašivosti...
I što god rekla, nisam te mogla
osvijestiti niti uplašiti,
ostalo je tek moliti
da ti zaštićen bude i blagoslovljen,
ovozemaljski put.
U nadi da zvuk telefona donosi tebe
a ne ružnu vijest,
ostajem u okvirima prividne sigurnosti,čekajući...
I sve što me je moglo poljuljati još
na putu trnovitom, iskušenjima
možda je nestalo u molitvi.
Da ne bih rekla nikad,
molit ću se ponekad Svevišnjem.
Kada zavlada daljina,
zatvaraju se oči pred lošim,
ostaju prividno samo lijepe uspomene,
i nada da će još ljepše biti u budućnosti.
Sadašnjost i tako ne mogu promijeniti.
Mirna, gledam u daleku obalu
zatvorenih očiju.
Obrise i boju tvoga glasa
još uvijek pamtim.
Jednom, već ćeš doći k meni.
Možda na kratko, možda zauvijek.
Do tada,
dalekoj obali upućujem svoje snove,
da ih uljepša, ako može...
komentiraj (0) * ispiši * #
Kada se zasitiš
Ipak ću otići.
Čemu stajati u mjestu
kada mi je karta već u rukama.
I tako bih samo pogleda snena,
očajnički pokušavala ugledati
nešto živo na tvom prozoru.
Srce koje zaista kuca za mene.
Ipak ću se maknuti.
Treba mi malo odmora,
umora mi treba susretom nepoznatih lica,
prljavih autobusa,
neprimjerenog društva
i nepoznatog mjestašca.
Ako napunim baterije,
svima ću pomoći zar ne ?
Možda i ne primijetiš da me nema
u obijesnoj želji da me podčiniš...
očekujući očaj ostavljenih,
i povratak pokunjene glave na stratište.
Pa ako se ubojica i vraća na mjesto zločina,
a žrtva pogleda praznog stremi ka daljini,
barem ću udahnuti svježi zrak nepoznatog,
tvrdoću neudobna kreveta, za goste.
Kao krevet tvoga srca,
topao i mek nakon naporna puta,
neudoban i tvrd, kada se zasitiš...
komentiraj (2) * ispiši * #
Slabost
Kako je slaba ljudska duša ...
ili tek moja, slaba je.
U konačnici, odlazak je stigao,
dan susreta, tako daleko je.
I duh traži svoje u samoći tijela.
Par dana i polako kreće sjeta,
budi se žižak neponovljivosti,
traži trenutak...
Postao je to pogled na tebe.
Za sada izdaleka,
sutra već možda ću htjeti još bliže.
Ma kako se korila, hrana mi treba.
I ti, vječnosti, drugi me neće zasititi.
Možeš si uzeti za pravo okrenuti mi leđa,
zar bih se smjela ljutiti ?
I tako ću te dozvati snagom strepnje,
i tako ćeš se odazvati
svom žudnjom izgorjele strpljivosti.
Sigurno ćemo, slabi biti.
Jedno na drugo.
Kao što i jesmo, oduvijek...
komentiraj (0) * ispiši * #
Rastanak
Pripremamo se na rastanak.
U tišini, svađi ili sjeti.
U dodiru topline, strasti gubitka.
Sve to i nije moralo baš tako
ali poigrava se nebo našom odlučnošću.
Željama za boljim sutra.
Danas nema boje.
Tek tužno u daljini,zelenilo moje rijeke.
Tebe će put odvesti zaista daleko.
Hoće li moje misli uspjeti
prevaliti te daljine ?
U tihim noćima samoće,
hoće li se i dalje buditi on
ili ćeš ti postati sva moja nestvarnost ?
Sva moja želja u daljini ?
Topli zagrljaj kojeg sam i tako željna,
hoće li biti samo dio sjećanja
ili postati živ, opipljiv, njegov ?
Jednom ćeš se već vratiti,
s koferima punim boljeg sutra.
Hoćemo li se pronaći tada ?
Toliko upitnika u ovom sivom jutru.
Konačnost i tako ne postoji,
samo je dio mjesečevog sjaja.
I mene, u vječnom traženju i čekanju.
komentiraj (2) * ispiši * #
Tražim se
Tražim se.
Između tebe i sebe,
njega i mene,
tražim smisao.
U tihim noćima,
ponekad
zvukovima ulice probuđena,
zatekne me tijelo
što kraj mene leži.
Tiho i mirno spava
netaknut tmurnim mislima.
Ufuran u sigurnost
neobaziranja na sve
osim na sebe.
I samo par koraka dalje,
dok tapkam u mraku
do prozora u svijet,
tmina je
i ne vidim ti siluetu.
Iza zavjesa samoće postojiš
i moje si sve.
Strepnja i nada,
čežnja i žudnja.
Ponekad te spremam
u zaborav.
U tihi kutak
gdje pada kiša.
Gdje se ne razaznaješ.
Ali svejedno postojiš.
Tražim se...
Između kojih koordinata
trebam stati
i sačekati ?
komentiraj (2) * ispiši * #
Otkrivenje
Kada sam se prestala voljeti ?,
obuzela me nevjerica ovaj tren,
zar samoj sebi najgori neprijatelj i tat, ja sam ?
Zar taj nepresušni izvor ljubavi
svjesno sam zagaditi htjela,
prljavim i odurnim, igračima na duge staze ?
Ma tko to bio, vrijedan nije
suze u oku, praznine u duši,
ma tko bio taj što vrišti u olujnoj noći,
i traži žrtvu, ja to nisam !!!!!!!!!
Pogled u staklo,obrisi nekog lika,
meni nepoznatog
bude vrutak moga bića.
Iako sama sebi nisam
i ne mogu dovoljna biti,
mogu se voljeti i cijeniti.
Pa od ovoga trena,
dišem za sebe.
Sebična ?
Samo korak do otkrivenja,
čini mi se...
komentiraj (0) * ispiši * #
Šetnja kroz oblake
Jutros ne pada kiša.
Znala sam da će jednom prestati.
Zamijenila ju je hladnoća.
Promrzla,
furajući se na toplinu koje nema,
odlazim u novi dan.
I sunce će izaći danas.
Evo bori se od ranog jutra sa sivilom.
Neke su staze uvijek mokre
ali ova današnja se presijava
napojena i sita.
Biti će lijep dan.
Nebo se pobrinulo za to.
I moja osamljena duša u vrevi ljudi.
Pa što ako me nitko ne čuje ?
Samoj sebi stvaram buku i privid topline.
Iako još ne nazirem likove
niti znam čiji bi trebali biti,
sigurnim korakom gazim prema njima.
Neću propustiti šetnju kroz oblake
niti sunčev sjaj.Osvanuo je još jedan dan.
komentiraj (0) * ispiši * #
Neki novi dan
Ušla je u ljeto jesen.
Već danima kiše natapaju
suho tlo svakodnevice.
I dan za danom,
neke tužne pjesme,
poneki pogled u prazno,
čežnja za dodirom svjetlosti,
vodi me daleko u prazninu.
Da i nije sivo sve,
kazuje ovo,
još uvijek zeleno lišće
još uvijek neka boja svijeta
probija kroz depresivne kapi.
Sutra će bolje biti,
kao i uvijek vjerujem u to,
samo sa malo manje strepnje
iščekujem zvuk koraka
jer ne znam koga očekujem,
više ne razaznajem težinu
ljubavi ili bola.
Ali možda se sunce probudi sutra,
ipak je novi dan.
Noć će i tako pokloniti san
uz tihi romon kiše...
san koji će okrijepiti
za neki novi dan.
komentiraj (0) * ispiši * #
Šteta što si samo...
Nažalost, samo si jedan u nizu
kojeg puštam da ode.
Neke daljine i tebe zovu,
želja za novim sutra, bogatijim.
Ali meni ne trebaju sjaj zlata
niti pun račun,
meni ne treba ispraznost kojom
novac daje sigurnost kao neku ...
Jer što je to sigurno na svijetu ?
Doći ćeš, kao i oni prije tebe,
pognute glave i velikih riječi,
doći mi reći kako sam ja ta,
koja ti je život obilježila.
Sjeta mi ne treba kada se ispucaju strasti,
čežnja kada jadne želje ne ispunjavaju dušu,
tada ću ti još samo priuštiti suosjećanje,
a kome to treba kada se probudi i shvati da voli ?
Sve već viđeno, samo je tvoj put opasniji
i molim Boga da te čuva !
Hoće li te vratiti baš meni,
o tome ne bih sada...
Šteta što si još samo jedan u nizu
kojeg odvodi pohlepa u bolji svijet.
Ali to je moja karma,
karma mojih odabira,pa neka je...
Jednom već, složiti će se sve,
ali o tome ću misliti kada dođe vrijeme za to!
komentiraj (0) * ispiši * #
Srušilo se sve
Kad god sam čula ovu pjesmu,
okrenula sam si život naglavačke,
i zamisli, uvijek zbog tebe.
Kao da me puni snagom
nabrijanost muzike i stihova:
Zvijezde gube sjaj, prijevara za kraj...
Još ništa od toga napravila nisam,
tek slutnja se probudila ponovo u meni,
tek osjećaj da treba učiniti nešto,
srušiti sve, da bi mi bilo bolje.
Samo do kada, do kojeg puta ?
Do kojeg dijela tebe ?
Nije ovo neka pjesma,
samo agresija na prazninu koja me je obuzela...
i da se javim samoj sebi,
pročitam upozorenje na ekranu
i naučim nešto iz svojih grešaka
a moja si najveća TI !
Jesi li ?
komentiraj (0) * ispiši * #
Mali moj
E mali moj, nastupila je tišina.
Postao si nevidljiv za moje oči
i kriješ se u dubinama zatvorenih prozora.
Boluješ i misliš kako mi je svejedno.
Neka naša praskozorja izgledala su
kao ovo nedorečeno jutro,
samo je vrelina tvojih poljubaca
još uvijek vibrirala mojim usnama.
Vrijeme je da se opet javiš,
dovoljno je dana prošlo,
ponos spremi u kutiju.
Znaš da se neću poigrati tvojim srcem
kao što ni svoje ne želim gaziti.
Ti si nepoznanica kojoj znam rješenje.
Možda ne uobičajenom formulom
pa zato tako dugo traje postupak,
zbog toga tako nestrpljivo čekamo spajanje.
E mali moj, nadvili se oblaci na naše oči
ali oni će proći, ne brini...
Samo strpljiv budi !
komentiraj (0) * ispiši * #
Smiraj
Potrebno je valjda iscrpiti se do bola
da bi pronašao, smiraj.
Iz svih nemogućih situacija rastao je moj nemir,
jer nije dovoljno samo prosuti riječi.
Želim osjetiti žar borbe gladijatora
a ne samo sjetu, u prolazu.
Neki muški, stav ponosa u ekipi
natjerao me da se ljutim na sebe.
Na tebe nemam što.
Ti si ipak dijete dragi.
Ali kada želiš okrenuti svijet naglavačke
žrtve su neminovne i na njih moraš biti spreman.
Kako me misliš izvući iz sigurnosti
kojom sam brižljivo istkala finu paučinu oko sebe ?
Suzama i ljubavnim izjavama ?
Nedovoljno...
Iako sve to boli,
nedovoljno je da me pokreneš.
Sunce izlazi i moje se baterije pune energijom.
Zbog bola ili njega, jača sam ovoga jutra.
I u uobičajenim stvarima pronalazim smiraj.
Možda me ponese učmalost života negdje drugdje.
Do tada ću mirno spavati, a ti ćeš sanjati...
komentiraj (0) * ispiši * #
Velike riječi
Probudilo se opet.
Kao nekada ali u nekoj novoj dimenziji,
luda sam za tobom.
Odrasli smo.
Bacamo velike riječi.
Želimo sve.
Možda ću opet srušiti svijet
i izazvati srdžbu okoline
a možda će nas nebo blagosloviti srećom.
Nikada je tako konačno
i ne mogu to izreći,
mada bih razumom trebala.
Ali nema razuma među nama.
I ovu duboku provaliju bih
sa samo jednim korakom pregaziti mogla.
Stojim u mjestu.
Tamo negdje ti i naš bol.
Ovdje kao smiraj uobičajenosti.
Treba li mi to ?
Samo čežnja, nedovoljna je.
Neki novi dan
možda će donijeti buđenje uz tebe,
ali mi ova noć to ne obećava.
Tako jednostavno a sustežem se.
I to što se ne želim vratiti domu svom,
što hoću samo u sigurnost tvoga zagrljaja
tjera mi suze na oči,
bar ih nitko ne gleda.
Da te volim, nebo je svjedok.
I ti koji me čekaš, ti ljubljeni…
komentiraj (0) * ispiši * #
Jedan u nizu
Još jedan u nizu, dan.
Možda i nije neki, ali moj je.
Podijeljen u faze,
rascjepkan na smjeh i ozbiljnost,
zijevanje i čežnju, pa što ?
Prolazi svojim utabanim ritmom,
mijenjajući boje od sivila do blještavila,
kroz ritam nekih starih pjesama,
lagano se njišem...
Nema nekih želja, tek tlapnja.
Pa i da se pojavi On
u svom punom sjaju,
čini mi se ne bih osjetila strast,
ni strah...
Još uvijek postojim,
još jedan u nizu dan govori tišinom
i ja ga pažljivo slušam...
komentiraj (0) * ispiši * #
Ponekad
Ponekad se čini,
potpuno je svejedno
hoće li zvjezdana prašina
ostaviti na meni trag
i hoću li dovoljno otvorene oči imati
da primijetim,
ako se to dogodi,
srebrom posute trepavice,
u ogledalu dok promatram
tragove godina,
i slušam glasno disanje
u hladnoći 4 zida.
Ponekad, tek ponekad kao danas
čini se da je svejedno ali nije.
Dok gledam ovaj veliki crveni prsten
što svojim okom lagano baca
odsjaj na ekran
u ritmu prsta,
u ritmu srca dok nastaje ovaj song,
niti jedna misao
ne može biti zarobljena u riječima,
ako nije slobodna iz duše izašla.
I tvoj lik u sjećanju čini
da se naježim od glave do pete,
da slatka jeza prođe kroz mene
i oživi sve što se uspavanim čini.
I zeleno lišće,
lijep pogled kroz prozor
u neki jesensko ljetni dan.
Nije svejedno, i nikada neće biti
dok dišem, dok se nadam
i imam sebe, barem mali dio sebe...
komentiraj (0) * ispiši * #
Nema pomoći
Kada voljeni zauvijek odu i obuzme tuga
nema pomoći.
Vrijeme, taj prividni saveznik
našeg nježnog bića
govori, ali vrlo polako,
da će možda jednom doći spas.
No nema ga kada više ne možeš
dotaknuti drago biće,
nema ga ni dok vjetar
šapuće u tamnim noćima,
ne brini.
I nije bitno što nam je uskratilo radost
dodira, razgovora i smijeha,
nije bitno koliko godina je duša imala,
ostaje samo konačnost nepostojanja tijela
koje ponekad s tako malo pažnje njegujemo,
i bahato se prema njemu odnosimo.
A bol koji iza sebe ostavlja svaka smrt
ma koliko vjerovali da je oslobođenje,
mori.
Treba li se moliti samo Bogu
ili se i vremenu moliti treba
da što prije prođe ?
Nema pomoći,
samo slutnja i bezbroj pitanja ostaje...
Zato snagu molim,
za svaku dušu što pati,
jakost za svako srce koje s pola snage kuca
jer mu se onaj drugi dio otkinuo,
molim iako se čini da nema pomoći,
za još jedno buđenje u kojem ćeš lakše
udahnuti zrak tako potreban za život,
za još jedan san u kojem može
a ne mora sve biti lako i lijepo,
zato molim za smiraj...
komentiraj (0) * ispiši * #
Nema te
Već te danima nema na našim stazama.
Izmjenjuju se dani sunčani i noći kišne
ali tvoj lik, nema ga u vidokrugu mom.
Jesi li se zaputio do mora
ili je došlo vrijeme kada se skrivaš
u sigurnosti svoje mračne sobe ?
Sada već brinem za tebe
i želim čuti da je sve ok.
Da si se kao filmska zvijezda
jednostavno povukao u osamu,
jer ti treba mir,
jer me ne želiš vidjeti.
Bol mogu razumjeti ali bježanje ne.
Nema te i to me izluđuje !
komentiraj (0) * ispiši * #
Vruće - hladno
I prođe ovaj dan.
Vruće - hladno orilo je
dušom i tijelom.
Sreća, tuga,
strepnja, čežnja
sve to, za samo par sati.
Nije mi se htjelo
ili se tebi htjelo nije.
Vrijeme za nas tek dolazi
ili ne daj Bože prolazi...
Postojale su ovozemaljske staze
i puno prije nas.
Tko zna čije su sve noge
gazile tugu koja je sada dio nas.
Tko zna koji su sve pogledi upućeni nebu
pokušavali izbrojiti zvijezde
i pronaći u njima svoj sjaj.
Danas možda ne postoji, ali sutra...
komentiraj (0) * ispiši * #
Zašto
utorak , 24.04.2007.Zašto si branim
a toliko to trebam,
pogled u tebe,
u ušima tvoj glas,
od straha mi se tresu ruke,
od uzbuđenja hodam na prstima u nadi,
da ću te sresti.
I sretnem te ponekad
u slučajnostima isprovociranim mojim nemirom
ali želim puno više
iako obećati ne mogu baš ništa.
I nije lijepo od mene
možda te zbog toga i ne zovem,
nije lijepo što se želim hraniti pogledom na tebe,
slučajnim dodirom u prolazu.
Nije, ali ne mogu drugačije.
Opet bi htjela da ti mene zoveš
opet bi u zagrljaju tvome htjela
otpuhnuti oblake tmurne
što su se nadvili nad naše snove.
Zašto ne mogu,
kao ona dva goluba što krase tvoj balkon
uletjeti u zamrznuto stanje svijesti cijelog svijeta
a otvorene oči nas dvoje ?
Ma što da jesam
i ma kako me mogla prozvati nebeska sila,
koliko se odupirem toliko provociram
i to me boli koliko i tebe...
komentiraj (1) * ispiši * #
Noć laži
Izvučena iz sigurnosti doma,
sasvim slučajno naletjeh na tvoj put.
Večer obična, nedjeljna
ali netko je slavio rođendan,
skupila se ekipa,
i otkrio si me u slučajnosti pogleda.
Naravno da nas je dotakla svaka pjesma
i htjela sam da noć traje vječno.
Pogled, ravno u moje srce,
moj, ravno u tvoje dubine.
Malo je nedostajalo mislim,
da preskočimo tu daljinu od par koraka,
malo je trebalo da se spojimo poljupcem
moja sudbino.
No, morala sam otići,
život me zove.
I u tom životu, rodila se noć laži,
putenost je tražila svoje,
dodir ljubljenog, toplog tijela
ali zatvorene su oči tebe vidjele dragi.
Nakon doista dugo vremena,
noć laži na mojim usnama.
A tako sam htjela,
iako je lijepo bilo
da me ljubiš,
da me gutaš baš ti...
komentiraj (0) * ispiši * #
Sada je drugačije
Drugačije je sada sve.
Okrenulo se dušo moja,
ali satisfakcije nema.
Tolike godine čekanja ,
i evo nije uzalud.
Neko je drugo vrijeme,
i sada sam ja okovana dubinom života,
i tvojim buđenjem.
Ne likujem.
Pa kako bih mogla tvoj bol slaviti ?
Iako pojma nemam zašto volim te,
tako bezuvjetno.
"Zaprave", što bi rekli klinci.
Čak ni straha nemam
što će se možda jednom probuditi tvoja nestrpljivost.
Ovoga puta ne želim da me gricka
bolna uzbuđenost skrivanja.
Više ne.
Možda možemo biti sve
a možda i nikada više.
Ali te osjećam, ni ne slutiš koliko.
Prizivam, i čuješ ti to, itekako.
Naši sve duži razgovori traže dodir.
Ne mogu ti ga pružiti.
Sada je drugačije sve.
Samo te mogu voljeti.
Jedina stalnost i konačnost smo
tamo negdje u beskrajnom svemiru,mi...
komentiraj (0) * ispiši * #
Ludilo
Počinje ludilo...
Pozdravljamo se po sto puta
i gledamo kroz mračne svodove trepavica.
Zašto ne zaustaviti korak
kada je srce već zastalo ?
Dok nepomičan sjediš,
u mnoštvu sam sa svojim mislima,
i ja, dok prolazim pored tebe
slomljena nakon naporna dana,
dok prelazim tu rutu da bi se nahranila,
pitam se gdje se skriva odgovor
na vječno pitanje ?
Tako bi jednostavno bilo tih par koraka
preći do mene,
i tako bi lako bilo približiti se opet
dovoljno da poljubac zaustavi pješčani sat.
Te tvoje usne,
topim se u sjećanju na ludilo
na opijenost svojstvenu djeci
i pomahnitalim snovima.
Sve će pasti u vodu ako se ne ponovi
ako taj krug vječnosti
ne zagrebe još jednom naša vrata.
Pa da nas i ponese ludilo našom mutnom rijekom
ljudi bi i dalje živjeli svoje male živote,
zar bi ih vječno smetao naš ?
Naježena, osjećam tvoj dodir ,
pokrenula se slutnja,
i upravo si kraj mene ti,
moja ljubljena ludosti...
komentiraj (0) * ispiši * #
Dodir
Prvi nježan dodir nakon dvije godine.
Slučajan susret i čestitka za rođendan.
Dodir ruke i dodir toplih obraza,
mekim usnama.
Pred svima.
Još osjećam tu toplinu
i slabost u nogama kada sam išla dalje.
Sve dalje, da ne posrnem od uzbuđenja.
Ostao si sjediti nasmiješen.
Otišla sam zbunjena.
Kao da nikada nije prestalo,
kao da oduvijek traje,
nježan dodir koji nas jedno drugom predaje.
komentiraj (0) * ispiši * #
Učinilo mi se
Učinilo mi se da sam prazna.
Kakva glupost.
Još jučer sam se pitala
kada je zadnji puta osmjeh
vladao mojim licem.
Da ne povjeruješ kako se ne sjećam.
Možda mi treba Antisklerin ?
Ali ja dišem, i smijem se,
moja duša skuplja svoje male radosti
u bujicu koja će prasnuti.
I danas je dan.
Lijep, sunčan, baš za kupanje.
Otići ću, zaroniti u mutnu,dragu,
prljavu Savu...I uživati.
U tome što sam živa
i na kraju krajeva,
još se nisam izgubila.
Sve što radim između,
sve što želim između
djelići su mene.
I podijeljena ljubav
i užici koje si branim,
ja sam.
Učinilo mi se na trenutak
da je nestao dio mene,
ali vratio se
i opet sam ja, svoja.
komentiraj (0) * ispiši * #
Nisam
Nisam ti dušu istočenu na papir
poslala u čestitki,
uhvatio me strah.
Nisam mogla snove bačene na papir
poslati tebi na procjenu.
Ne ako će te stići neko čudno raspoloženje
u kojem me nećeš doživjeti.
Ili prevelika sreća čiji dio neću biti.
Poslala sam ti,jednostavne
želje za zdravljem i srećom.
Nešto što neće dirati u tanke žilice srca.
Nešto što će ti samo dati znak,
da na tebe mislim i tebi sve najbolje želim.
Tek toliko, bez potpisa.
Jer trebao bi znati da sam to ja.
A ako pomisliš da je neka druga,
onda sam pokrenula kotač tvog novog života.
Svjesno ili nesvjesno.
Da ne zaboli odbijanje kao tebe moje, možda
komentiraj (0) * ispiši * #
Rođendan
Jutro se rađa jednom od tvojih pjesama,
Dalmatinac sam...
Htjela sam odmah okrenuti tvoj broj
ali znaš ono, da li spavaš,
tko će se javiti,
remetim li tvoj jutarnji mir ?
Slušalica je ostala na svom mjestu.
Ali je srce zaigralo i tijelo se naježilo.
Da je barem toplina tvoga pokrivača
sada na meni.
Sve smo mogli i sve smo propustili.
I sve je još uvijek pred nama.
U jednom od ovih dana imati ćeš
rođendan i imendan. Ljubavi.
Uvijek si se ljutio kada ti ga ne čestitam
iako ti moj nikada nisi čestitao,
previše si obuzet sobom bio.
Jednom sam ti čak i poslala čestitku
ali nije stigla do tebe, krivi sandučić.
Znaš da ti želim sreću,
znaš da ti želim sve naj,
ne znaš da ti ponekad želim sebe
ali tada nismo dovoljno blizu.
Budi mi sretan ljubavi,
pa ti si u meni duže nego što pamtim.
Neću o budućnosti,
ne znamo je i možda je bolje tako.
Mogu samo o onome što je
tako neprolazno, o sebi i tebi.
O danima koji dolaze...
Sretan ti rođendan lopove moj !
komentiraj (0) * ispiši * #
Zaleđeno
Zaledio se osmjeh,
tamo negdje na pola.
Jedna mlada smrt,
dani iza pokazuju, glupa.
A toliko bola za mladošću,
toliko tuge u obitelji.
I mene boli.
Znam to mlado biće,
otkačeno i veselo, nabrijano.
Gdje je granica zezancije
sa istraživanjem mogućnosti,
koliko možeš podnijeti
a da te ne sastavi ?
Na neki način, ljuta sam.
Toliko je toga ostalo iza tebe,
zaleđeno.
Ta moja draga prijateljica,
uvenula u pokušaju da shvati
a mora ići dalje.
I majka, otac,tvoja žena,
tvoja mala kćerkica...
Voljela bih da ljudi
ne bacaju riječi u bunar,
tad odjekuju još više...
Jesi li se poigrao granicama ?
Preplavio žutilom ?
Kad bi bar sve ostalo
tamo gdje je rečeno,
da tuga ostane tuga,
da ljudi ne prebiru po onome što je ostalo
i otežaju neminovno.
Mirno spavaj,
neka te Bog blagoslovi svojim pogledom.
Ovdje na zemlji,
zaleđeno je ostalo baš sve.
I doći će novi dani,
znaš već kako je to
zemlja i dalje vrti
svoje nezaustavljive krugove do vječnosti,
a ljudi, samo su ljudi,
i idu dalje...
komentiraj (0) * ispiši * #
Od trenutka stvaranja
Svaki si mi dan, sve bliži.
Svaki naš slijedeći razgovor duže traje.
I ne dotičemo se više nas.
Postajemo tajni prijatelji.
Možda smo to odavno već trebali biti.
Ali takvi kakvi jesmo,
prvo smo se zavoljeli
pa zaljubili
pa pomalo sprijateljili.
Naopako
ali jedino moguće u našem slučaju.
Svoji smo.
Ponekad me ta konačnost uplaši.
Jer osjećam bliskost neprimjerenu
našim životima, našoj svakodnevici.
Te dubine ne bi smjelo biti
ali eto, ona postoji.
Možda se gradila kroz sve ove godine
našeg nepoznavanja, gluposti,
i ustreptalih čežnji u mjesečevim noćima.
A možda spojeni tvorimo
cjelinu zapisanu u zvijezdama.
Život baca pod naše noge znakove
i vrijeme teče...
Naš sat je krenuo od nule.
Od trenutka koji ne pripada
ni noći ni danu.
Od trenutka stvaranja...svoji smo.
komentiraj (0) * ispiši * #
Dan za danom
Dan za danom, ti i ja
dovoljno udaljeni da se ne dodirujemo
nedovoljno da se ne bi vidjeli i osjećali.
I bez puno priče jer govorimo vibracijama
sve smo bliže snu.
Neće te dotaknuti moja stvarnost
niti mene tvoja prividna osamljenost
jer svoji smo dragi, tako svoji.
Noć kada pada na naš grad,
na okružje u kojem živimo,
postaje opasna za moj mir,
u svakoj sjeni tražim te
i još uvijek pazim
da ishitrenim postupcima
ne remetim mir.
Znam da negdje čekaš znak,
da svakim udahom toneš u boje duge
u boje kojima svijetli naša budućnost
odavno već zapisana u nebeskom plavetnilu.
Dan za danom, još sam strpljiva
i još imaš snage ti,
iz početka sa mnom krenuti.
komentiraj (0) * ispiši * #
Jedino lijepo
Jedino lijepo što sam danas vidio,
to si ti.
Kratka poruka mog vječnog bola.
Htjela sam ti odgovoriti bilo što,
ali svaka bi te riječ boljela,
zahvala na komplimentu,
spominjanje teških dana...
Zato sam šutjela.
Jer mogao si kao nekada i nazvati,
ali nemaš snage za razgovor,
strah te je što ćeš čuti.
Bezazleni kompliment rekao je puno više.
Jer ne radi se o mojoj vanjskoj ljepoti,
radi se o tome što u meni vidiš ti.
A i ja, došla sam bliže.
Iz nekog svog svijeta u tvoj,
da te gledam barem u prolazu.
Da te osjećam još više
jer noć je punog mjeseca.
I ne samo zbog toga...
Pa da se i ničem nisam nadala
pogled na tebe ispunjavao me je.
Žao mi je ako te boljela šutnja,
ne bih te svjesno nikada povrijedila.
Jer jedino lijepo i čisto u meni
su osjećaji koji izviru za tebe.
Kao lava što živi u mrtvom vulkanu,
baš nikada ne znaš u kojem će trenu
opet krenuti...
komentiraj (0) * ispiši * #
Kao da prošlo je
Kao da prošlo je,
okrenuo se tjedan cijeli.
Ponedjeljak, tvoj poziv i bum
uskovitlala se bura emocija,
uznemirila dan.
I dok se nižu dani,
dok se ništa ne događa...
polako tone želja.
Još jedan promašen put.
Još jednom poigrali smo se sa sobom.
Sa nadom i saznanjem da jedno smo.
Nekako se posložilo sve drugo,
zamaglilo čežnju, zaustavilo korak.
I zvala sam te, da
ali nisi bio tu
trenutak, pobjegao je u vječnost.
Mada ne znam što bih ti rekla
bila sam spremna,
no nisi me držao pogledom snenim,
sve ove dane sakriven u sigurnosti 4 zida
ili gužve i žamora, bio si.
Kao da prošlo je, osjećam se umorno.
Biti će možda lijep dan
i noći pune požude, nježnosti
pitat će se bi li takve bile
i da si ti u njima.
Još jedan propušten put
mada vjerujem ne i posljednji.
Jednom već će posložiti se kockice,
do tada živjet ću,i ti, do tada sretno živi !
komentiraj (0) * ispiši * #
Radio
Sve su pjesme našeg radija
na tvojoj strani.
Voditelj je jutros romantičan
i pogađa, ravno u sridu.
Ti, gdje si ?
U mome snu nisi se pojavio noćas.
Dal' ti druga krade sate,
nije moja stvar,
ali eto, bockam.
Između jave i sna,
bila je ova noć nekako čarobna.
I svi znakovi govore
da će se otvoriti prostor za nas.
Hoću li dobro odabrati, ne znam.
Možda će mi radio reći,
kroz pjesmu dragu i teške riječi...
Tamo negdje čekaš mirno na mene,
tu negdje u dubini,
mirna sam ovaj čas.
Jer ne šalje nam nebo ništa
što ne možemo podnijeti,
samo što od slabosti, ludosti
želimo ili ne želimo uzeti.
Voditelj je sigurno imao lijepu noć,
sjetan je, memljiv.
I sunce ovo, ide mi u prilog.
Još samo...da mi dođeš ti
komentiraj (0) * ispiši * #
Zloćo
Tvoj sam lopov ljubavi,
tako me voliš zvati.
I zloćo sam tvoj
kada ti otvaram oči,
sjetiti kada bih te htjela
kako mi je teško bilo
ali ti to ne želiš znati.
Tepaš mi,
sav se u med pretvaraš
grlo ti se steže,
na rubu si suza,
njih ne susprežeš.
A velik i jak za cijeli svijet,
lopov i zloćo si ti ljubavi.
Ovoga sam trena ljuta na tebe,
zašto nikada nisi bio dovoljno jak ?
Do sada smo mogli,
pojma nemaš što sve ne,
a znao si oduvijek, suđeno nam je
svi znakovi neba, jutra ili noći,
naš mjesec pun koji nas tjera na isti put.
Zbog nas sam mjesečina,zbog nas sam sjeta...
zbog toga smo mi,
u ljubavima koje smo imali, nesretni
komentiraj (0) * ispiši * #
Zlatna nit
Da uhvatim tu zlatnu nit,
barem kada bih mogla,
okrenuti taj dragi broj
i reći bez straha,
što god mi padne na um.
Kao da nije dosta
što mi je sudbina još jednom
otvorila vrata k tebi,
kao da to nije dovoljno
nećkam se i ne bi,
a svijet se polako oko mene ruši.
Luda li sam !
O ozbiljnijim bih stvarima trebala misliti sada
a ja,ja razmišljam o tebi
kao da baš ništa drugo na svijetu ne postoji.
Napravila sam đir u nadi da ću te sresti
ali nema te,
znam, čekaš da nazovem.
Hoću li preskočiti ponor bez dna
ili ravno u njega upasti ja,
slaba sam, molim te, nazovi me ti.
Molim te reci mi nešto lijepo,
ja ću vjerojatno šutjeti
ali ti svejedno možeš osjetiti
što se iza šutnje krije...
Zlatna nit koja ne puca među nama.
Luda li sam.
U stanju sam pokvariti sve,
baš sve
kada se pojaviš ti,moja zlatna niti.
komentiraj (0) * ispiši * #
Odjednom
Odjednom, napad sreće.
A ništa se dogodilo nije.
Odjednom me ovo varljivo sunce grije
iako ni na početku
a možda ni na kraju nisam.
Dišem, promatram prirodu oko sebe
i tračak neba daleko,
kroz granje,govori:
zgrabi taj oblak i spremi ga
kada ti bude trebala kiša,
pusti SUNCU da uđe !
Sreća je varljiva cura
al od takve smo materije sazdane, zar ne ?
Spremne poći za zadnjim iz reda
ako ga osjećamo...
ako se ne bojimo...
Želim priliku koja nikoga neće boljeti,
lakše bi hrpu suhog zlata našla na putu,
želim da nas proguta silina osjećaja
u jednom, jedinstvenom poljupcu,
u dodiru koji je sve.
Kuda će to odvesti, ne znam.
Odjednom, konačnost je sve...
komentiraj (2) * ispiši * #
Noć
Protekla je noć negdje između jave i sna.
Još uvijek uzbuđena jutrom koje mi je donijelo
tebe i pregršt emocija nanovo otkrivenih
legla sam u mračnu postelju
bez želja za onim što mirno spava kraj mene.
Kakva je bila tvoja noć ljubavi ?
Cijeli sam te dan tražila
po svim kutovima našeg grada,
htjela sam te slučajno sresti.
Čak i nazvati, pokušala sam ali prekinula.
Što bih ti rekla ?
Mogla sam samo šutjeti i uživati
u šutnji s druge strane žice,
čak ni to nije dosadno ni naporno.
Vratila se želja za tvojim usnama,
samo ti znaš tako ljubitii
samo ja tako odgovoriti,
kao da sutra ne postoji,
kao da ništa osim nas na svijetu nema.
I uvijek su bili predivni naši zajednički trenuci,
ali korak moj i korak tvoj,
prema svome domu,
naši koraci na različite strane,rađali su zaborav.
Jer sve dok me gledaš ravno u oči,
ja sam u tvojoj vlasti.
Teška je bila ova noć ljubavi,
i još je teže bilo poslije našeg razgovora.
Jer vidjeli se nismo a boljelo je kao nikad.
Da mi je sad u tvoj veliki zagrljaj,uletjeti i ostati...
kao nekada zaustaviti vrijeme
jer samo sam tebe željela tako jako,
samo sam s tobom mogla zamisliti brak,
sve sam ti dala osim tijela,a toliko sam to htjela...
komentiraj (0) * ispiši * #
Grč
Malo je popustio grč,
kao da dolazim k sebi.
Još jedan ponedjeljak u životu
ali s tvojim teškim riječima
ŽELIM PROVESTI CIJELI ŽIVOT S TOBOM.
Tvoje suze ne mogu podnositi
niti tvoj bol.
Jer boli me jednako i kida me to nešto naše !
Imam svoj miran život
a ti dolaziš da me uznemiriš.
Ne mogu ti reći kao što bi trebala
PUSTI ME NA MIRU, ZAUZETA SAM.
Jer u mome srcu tvoje mjesto je
odavno rezervirano samo za tebe.
Ne mogu ti reći gdje si bio sve ove godine
dok sam doslovno umirala od tuge za tobom,
jesi li se sjetio mene, kada ti je bilo lijepo ?
Takav odvažan i jak u svemu
osim kada je u pitanju naša ljubav !
Oduvijek smo imali samo jedan izbor,
šokirati svijet, najbliže, najdalje
i pojaviti se samo, kao par.
Jedino smo naprasno mogli srušiti okolinu
i postati zvanični.
Možda svi znaju, a možda nitko pojma nema.
I koliko god bila zadovoljna postojećim
na svaku sitnicu se vraćam u mislima k tebi
i tobom se hranim.
Ali strah me da od prevelike čežnje
odjednom postanemo stranci
i kako se razvodni sve,
ne daj Bože da se razvodni i naša ljubav !
Volim te, tu nema zbora.
I ti to znaš, osjećaš.
I ja znam, osjećam.
No možemo li funkcionirati
kada se ne poznamo kako bi trebali.
Nikada nismo popili kavu.
Nikada nismo pričali ni sat.
Nikada nismo...a toliko smo željeli to.
Ljubavi, grč mi ipak ne da mira.
Grč tvoga bola, grč moje čežnje.
Rado bih ti pomogla,
rado bih ti rekla
ali bojim se, previše.
komentiraj (0) * ispiši * #
Ja
Malo dijete, to sam ti ja.
Ljuta, očajna, pa bez volje,
krenula sam,
ukrala koju minutu za sebe,
i evo, napunila sam se.
Bože kako mi malo treba.
Jedan pogled na tebe izdaleka,
iscenirani korak gdje ne treba,
i susrele su se oči,
podigle ruke u znak pozdrava.
Kako malo u ovim trenucima sjete
mi je od tebe dovoljno
da me podigneš.
Ali poželjela sam i više,
da me nazoveš (hm)
tek koju riječ da prozborimo,
da ti čujem glas.
Kao malo dijete sam.
Možda tek kada si u pitanju ti
ili si ti to dijete u meni koje budi.
Zašto se zavaravati,
uvijek ćeš mi biti drag,
sve između toga je pokušaj
koji slab ostavlja trag.
Jer ja, tako sam na tebe slaba.
komentiraj (0) * ispiši * #
Samo se nastavlja
Samo se nastavlja tuga.
Skupilo se sve u prazninu prošlih događaja
i nemam kamo, do pred zid.
Prekrasan ili pre strašan san,
slijedeća noć, ti.
Ne primjećuješ me u pjesmi svitanja,
kao nešto slaviš.
I ja, neobavezno kao hladna
pitam se gori li još u meni što ?
Samo se nastavlja
ni na početku niti na kraju nisam.
Što je izbrisalo snove,
gdje se skrila iskrica koja me održava u životu ?
Na rubu još jedne laganice skrila se suza,
dovoljno velika da naslika tugu
a opet tako mala da bi kanula iz oka.
Samo se nastavlja
i koliko još mogu tako ?
Još danas, sutra ili do kraja ?
komentiraj (0) * ispiši * #
Prijevara
Sanjala sam te noćas.
Nakon dugo vremena opet smo bili jedno.
I svjesno u snu, ja varala sam.
Zbog čega si došao u baš ovu sparnu noć,
dok tišinu remeti samo moje orošeno tijelo,
omarom i samoćom.
Mogla sam pogledati kroz prozor
i potražiti sjenke na tvome, ali nisam.
Strah me i pomišljanja na to.
Ali bili smo jedno po prvi puta
i razgovarali kako dalje.
Kao da je stvarnost,
živjela sam s tobom noćas.
I prevarila, mada to nisam namjeravala.
Bolje što sam bila sama...
Jesi li i ti bio sam sa svojim snovima ?
Jesi li i ti prevario stvarnost ?
Oprosti mi, molim nebo u ovom sunčanom danu.
I svako dobro želim ljubavi,
svojoj i tvojoj.
Možda sam to u svakom slučaju ja,
ili tek, prevarena ?
komentiraj (0) * ispiši * #
Straža pored Prizrena
Iako nikada nisam bila,
niti si bio ti
uz taktove sjećanja na mladost ili ludost
sreli smo se,
na straži pored Prizrena.
U noći kada je kao dopušteno sve
riječ bez značenja ili dodir sa smislom
ušao si kroz nevidljive žilice tehnike
u život moj.
I kao da se otvorila Pandorina kutija
raznosila je slutnja sve oko mene
ali u meni je zavladao mir.
Ne znam gdje je pukla spona
što održava kolotečinu
niti tako nazvati mogu bivanje
u danima poslije, s tobom.
Jer ti si baš kao i ja sklon vjerovati,
spreman uljepšati i pomoći.
Mi smo jedno drugom napravili
medvjeđu uslugu
poznavanja u nepoznavanju.
Danas je stiglo i stražarim
na opasnim bedemima stvarnosti.
Tko si i da li dolaziš da poremetiš
teško stečeni mir
i hoću li u strahu od pitanja
što se to giba u mraku,
pucati bez upozorenja ?
Čula luđački rade,
da shvatiš nema vremena
ali na koju god nas stranu odvelo to,
pamtit ću da smo se sreli
na straži, pored Prizrena.
komentiraj (0) * ispiši * #
S tobom
S tobom se uvijek pitam gdje sam pogriješila
i što sam sada napravila,
s tobom nikada ne znam na čemu sam
i bacam li u vjetar svu čežnju
kojom ispunjavam svoje dane,
ne samo noći.
Ali ti u daljini stojiš nedodirljiv i ljut
čini mi se,
ne dotiče te slutnja kao ni
krhke emocije kojima te pokrivam
u budnim noćima.
Trebam te i već dugo mi zaokupljaš misli
iako ih s vremena na vrijeme
zaledim u iznenadnom vjetru koji me osvijesti,
kada kroz granje ogoljelo šapuće da je uzalud.
Ne vidiš me ili se barem čini tako,
spremno ćeš me odbaciti
mada će gorjeti u tebi plamen,
mada će i tinjati samo,
nećeš me pogledati
i otvoriti svoje oči u želji da me vidiš.
S tobom nikada ne znam što je pošlo po zlu
i čiji su koraci poremetili tvoj mir,
sigurnost kojom istražuješ moju ljubav.
Pa i kada šutim i ne govorim ništa,
čak i dok ti otvaram svoje srce
iskreno ti odavši svoje misli
ja ne znam što će donijeti novi dan
i ima li u njemu mjesta za mene.
Što je to, i čemu sve to pitam se
baš kao i ti
dok ne prepoznaješ čežnju
koju ti šaljem u jutru što svojim bojama rađa ljubav ?
Jer tebi ne treba moja ljubav
niti ni trebaju moje tužne oči koje traže tvoje,
tebi izgleda ne trebam ja
ili se barem tako čini
dok me kidaš a misliš da tebe kidam ja,
iako sam na tebe, tako slaba.
komentiraj (2) * ispiši * #
Tren ili dva
ponedjeljak , 23.04.2007.Još prije tren ili dva
bila je vidljiva tvoja sjena
ALI ugasilo se svjetlo na tvome prozoru
moje, još uvijek gori.
Gluho je doba noći,
iza mračnog svoda nebeskog
sakrio se mjesec, skoro pun.
Zbog toga možda želim lutati ove noći
i kao nekad,
dolutati u tvoje naručje.
Izgubiti se u tvojim rukama
i ljubiti te, do bola...
Ljubiti, kao da je to zadnje
što ću u životu učiniti.
Toliko strasti i još više nježnosti
izmijenili smo u noćima kao što je ova.
I dok drhtim od hladnog povjetarca
sjećam se živo drhtaja nas dvoje
izgubljenih u noći.
Gdje je sve to nestalo,
kamo se skrila sva silina kojom si me volio,
kojom sam te žudila ?
Kad bi se bar još jednom upalilo svjetlo,
kad bi barem na kratko vidjela život
i sjenku tvoje čežnje kroz taj mračni svod...
Ali ona postoji,
tu u meni je
i znam da šalješ mi je ti,
upravo sada, u ovoj tihoj,
našoj noći...
komentiraj (0) * ispiši * #
More
Bombardiraju nježnim pjesmama.
Dan miriše na more, sol me obavija.
Budi sva čula uspomena,
ne jedna, pregršt njih.
Ali ih budiš TI.
Kada zavrtim film unazad,
pronašao si me...u Neumu čak.
Baš kada se spremala ljetna romansa
tvoj ju je poziv razvodnio.
Osjetio si, instinktom životinje.
Pronašao si me, u Crikvenici čak.
U neobaveznoj šetnji pazarom,
naletim na tebe.
U meni sto vragova, a ti nehajan
do prvog sumraka,
dok se nije užarila slušalica
od molbi i preklinjanja.
Pronašao si me...
ma gdje me sve nisi pronašao ?
Tamo gdje me ni CIA našla ne bi.
Toliko slučajnosti u nekoj "vezi"
složilo bi film i to kakav,
o sudbonosnoj ljubavi !
A ja, a ti, što smo si učinili,
što smo sve propustili...
Ne smijem ni misliti
I neću.
Ma što rekao, uvijek ćeš me voljeti.
Ma koliko šutjela, uvijek ću biti slaba na tebe.
Jer sam ti u krvi, i ti u mojoj,
valjda je razlog to.
I jer smo slabi,
tako ništavni i mali
da bi u stvarnosti trajali.
komentiraj (0) * ispiši * #
Neki tamo datum
Jutro je i lagana hladnoća
obavija sunčane zrake.
Ali volim jutra u kojima sam tvoja
i ti, moj si.
Nekog tamo datuma, sreli smo se
i pogled unazad govori,
već je dosta vremena prošlo.
I nisam pisala dugo...
Istočila sam dušu u nekim noćima
čežnje za tobom,
pišući i nadajući se da osjetiš.
Sada već smo ti i ja
ali ne želim izgubiti onaj drhtaj u smiraj dana,
ne želim pretvoriti u kolotečinu
dane što se nižu...
Treba mi tvoja ljubav,
zadirkivanja i nehajan dodir u prolazu
koji govori
da zvjezdano nebo i u tebi budi čežnju za mnom.
Nemoj me pretvoriti u sidro sigurnosti
i izbrisati strepnju kojom očekujem tvoj dodir.
Želim biti tvoja pjesma
i radost u teškim trenucima.
Okiti se mojim rukama
kao što se ja želim u tvojima izgubiti,
ljubavi...
komentiraj (0) * ispiši * #
Bol
Koliko može boljeti,
a samo je tiho pokucala na vrata,
Vječnost.
U strahu od sebe i tebe,
zatvorila sam teška vrata atomskog skloništa
u kojem sam potražila sigurnost.
Ali ne jamči sreću zatvaranje očiju
pred tim teškim i bolnim saznanjem
da ne poznaje granica ta prekrasna boja zalaska sunca
ta toplina kojom izlazeći iz daljina grije me vječnost.
Iako oprezna
ne mogu a da ne pomislim,
iako beskrajno tužna
ne mogu a da se ne veselim.
Nismo uspjeli,kako god nazvali vrijeme nebivanja,
koliko god bježali od stvarnosti,
nismo ju uspjeli istisnuti iz sebe.
Možda mi i nije dovoljno što se opet potvrdio krug
kojim smo nerazdruženi ostali u ovom varljivom svijetu,
možda mi više od svega treba tvoj pogledi
šutnja kojom ćeš mi reći sve,
pa danas živim samo zbog tebe...
Ali koliko može boljeti,
kako se opet može probuditi pored svih opreza,
bezbroj slika koje su zakrilile prekrasna svanuća
u kojima se nije promijenilo ništa.
Koliko boli, toliko i ne daje ništa
punina kojom izranjaš,
toplina kojom te grijem
i kada sam daleko od tebe,
Ti, vječnosti moja...
komentiraj (2) * ispiši * #
Veliko spremanje
Bio je savršen dan, za veliko spremanje.
Udobno se smjestivši u kutak mladosti,
sjećanja na ljepotu i bol,
listala sam,
pisma pisana suhom olovkom,
upozorenja, otvorila sam riznicu sjećanja...
I zbog sadašnjosti,
zbog toga što se jednom,
mora krenuti dalje,
poslala u vjetar sve te tragove,
materijalne,a opet tako krhke i nježne.
Čudila sam se što je potom uslijedio tvoj poziv,
čudila se što moliš za oprost,
što obećavaš da nećeš više zvati !
Pa ja sam to učinila od tebe.
Ja sam, pametnica,
pokrenula veliko spremanje svoga srca.
Da ostavim mjesta stvarnosti.
I zaboljela me moja želja.
Kao nož u srce zabila se realnost
da se opraštaš od mene...
Danas sporo prolazi,
jučer kao da je prije sto godina bilo,
teško je dočekati san.
Ali bio je savršen dan,
i vrijeme za veliko spremanje.
Pa i ako sam uništila sve,
još nisam sebe,
još uvijek u meni žive, jasna sjećanja.
Iz sebe te ne mogu izbaciti,
iz duše se ne može brisati,ni ljubav, ni bol..
komentiraj (2) * ispiši * #
Kakav dan
Glavobolja.
Kiša bez prestanka
udara u najskrivenije kutke svijesti.
A iz podsvijesti izlaze neke čudne slike,
ne razaznajem baš ništa
do želje za spavanjem.
A naspavana sam, tehnički jesam.
I uvijek ovako poslije tebe
osjećam da smirenje neće doći.
Mada si mi otvorio put slobode,
kao da ga ne želim.
Najbolje je baš tako
i neću prizivati ništa više
doli pokušaja da sročim u stih
usporene otkucaje srca,
čudne žmarce niz kičmu,
toplinu, hladnoću.
Ja sam to.
Opet u svojim filmovima,
opet u tebi.
Osjećaš to i zadaješ mi glavobolju.
A i tako bih je dobila od kiše koja ne prestaje.
Jer dok živimo,ona će padati po nama,
prije ili kasnije,više ili manje...
komentiraj (0) * ispiši * #
Tužna
Pada kiša i ja sam tužna.
Nije to ona lijepa, ljetna
koja budi u meni sve uspavane note,
to je kiša tvoga poziva
i teških riječi.
Zašto se ispričavaš za ljubav
i što te to potaklo da me moliš za oprost ?
I umjesto da olakšanje osjećam,boli me.
Nećeš me više uznemirivati ?
Da ti oprostim za sve pozive ?
Ma nema frke stari moj, ali boli...
Draža mi je bila nedorečenost i slutnja,
ljepše je bilo slutiti vječnost naših krhkih emocija...
Što te je probudilo iz nade,
što je to ugasilo tvoj vječni plam ?
Možda pitanje bez odgovora jer neću ga postaviti tebi.
Ali bacio si klicu kao znalac ljudskog srca
i na putu sam uništenja.
Ne, ne opet iz početka.
Ne mogu još jednom izgubiti nikada ne pronađeno...
Šteta što me nisi prepustio punom mjesecu
i sanjarenju hvatajući zvjezdani prah.
Konačnost je tako teška i ja tužna sam zbog tog.
Ili zbog ove hladne kiše što pada po nama...
komentiraj (0) * ispiši * #
Otvorene oči
Kada ti otvori oči netko
kome ne znaš lika
i kakve su boje njegove slutnje,
kada ti otvori oči netko nepoznat,
tada možeš bez ikakve ljutnje,
zagledati u svoje dubine
i pronaći možda, KLJUČ.
Oduvijek sanjarim, to je moje drugo ja.
I u ustaljenom ritmu života
ili kada se pojavi nezadovoljstvo postojećim
vadim iz naftalina NJEGA.
Pa kako god nazvala bol kojim
označavam godine s njim ili bez njega,
jasno mi je, ipak ga ne mogu kriviti.
Jer on siroče, probuđen mojim vibrama
javlja se da me spasi a ja mislim tlači.
Na meni je naravno da odaberem put,
ali ne da mi se više
hodati po oštrici noža,
jer naša jutra ipak ne postoje.
Kada ti otvori oči netko,
dalek a opet tako blizu otkrivenju tebe,
zapitaš se zaista i odgovor je tu.
Takva kakva jesam, sanjarim
otvorenih očiju u svojoj boli pronalazim ljepotu.
Možda da bih pisala...
Možda samo da bih se osjećala živom...
Da se pupoljak nikada ne rascvjeta
i osuši...
komentiraj (0) * ispiši * #
Ponedjeljak
Sunčano jutro novoga tjedna i Bare...
Samo živi, samo budi...
Izmamilo mi osmjeh na lice jutro puno boja.
Ti si opet moj i ulijevaš mi strah.
I ne želim ti se javiti.
Ne želim slušati tlapnje nemilosrdnog tiranina.
Pa sve šanse ovoga svijeta bile su tvoje.
I većina pjesama u kojima sam izgubila sebe.
Možda i sada gubim pišući,
mada slavim PONEDJELJAK a ne tebe.
Ti si ostao negdje na pola puta.
Tamo u prikrajku kutije sa neostvarenim snovima.
To što me voliš ne mijenja na stvari.
Jer što voliš, znaš li uopće ?
Kroz sve ove godine iza nas
bio si kao KIP SLOBODE,
ufuran u vječnost mojih želja
i ne dodirnut bolom osim u noći
punog mjeseca.
Ali dan je dragi,
novo jutro još jednog ponedjeljka u životu.
Tu za tebe nema mjesta jer
prepustio si ga svim tužnim nedjeljama
punim nade.
Neostvarene nade donose tugu,
a ti si mi je priredio bezbroj puta.
Za sve zaboravljene nedjelje,
za sve suze isplakane ili zastale na pola puta,
pozdravljam ovaj sunčani ponedjeljak,
i sve drage ljude koji posjećuju ovu stranicu,
sve istomišljenike povezane tastaturom, bez lika,
jer nama, punima dubine, ne treba ničija slika.
komentiraj (0) * ispiši * #
Poziv
Iz nekog nepoznatog razloga,
ovih dana sunce
baca na mene svoje zlatne niti,
i ti si obuzet mojim sjajem.
Zoveš me,
kao da smo se jučer razišli
kako bi rekao da me voliš
i da sam nešto najljepše
što si vidio u životu ?
Lijepo je slušati slatke tlapnje,
ali zar zaista misliš
da je dovoljno otvoriti
Pandorinu kutiju sa par izlizanih riječi,i pobjeći ?
I ti si meni lijep,
i volim te u nekoj svojoj ludosti
kroz sve ove godine,
ništa ti i ja nismo prošli zajedno
do ljepote i bola,
između toga samo smo srce vulkana
koje čeka, na erupciju
ali ja ti to neću reći.
Na trenutak dovoljno jaka,
prešutjet ću užitak u zvjezdanom sjaju,
strepnji i očekivanju susreta s tobom.
Prosio si me jedne ljetne noći
i tebi sam rekla to sudbonosno DA,
ali JUTRO slijedećeg dana
i sve godine nanizane za nama,
nasmijale su se našoj čežnji
uplašene dječice u strašnoj noći.
Za nas spas niti sudbonosni spoj neće doći.
komentiraj (0) * ispiši * #
Prazna
Još uvijek uspavana, ne vidim boje dana.
Kroz prozor se provlači sivilo
i samo me trenutak dijeli
od sunčana dana ili sumraka.
I ne želim ništa raditi do sanjariti
a možda čak ni to ne želim sada.
Još jučer sam puna vibre bila,
i zračila pozitivom svoje okruženje
još jučer mi je pisalo na čelu
da sunčana sam zraka
već danas sam mjesečinom obojana
ali kao da ne živim.
I to što pišem, iako smisla nema
sve je to bura što se u meni sprema.
Nema te, i samo je tračkom sjete
bila obuzeta noć punog mjeseca.
Jer samo tada živimo,
samo smo tada ludi od ljubavi
i od sebe samih.
Tada si spreman srušiti sve
da bi došao do mene,a i ja,
i ja tada tlapim u tmini
tražeći tvoj pogled.
Danas sam prazna, pa što ?
Ispunit ću ovu stranicu sjećanjem
i molitvom tihom da bolje bude,
neću ništa tražiti,
samo ću o ljubavi sanjariti,
a ona postoji zar ne ?
U filmovima je sve jednostavno,
rješava se samo od sebe,
prekidaju se vjenčanja,
šokiraju najbliži,
u filmovima je baš sve naj,
ali u životu, opreza su puni svi,
i ti i ja, i netko taj...
što me praznom čini
u ovoj proljetnoj idili.
komentiraj (0) * ispiši * #
Riznica sjećanja
Osvanulo je jutro sa bojama sna,
bili smo u njima noćas ti i ja.
Sjedio si tamo negdje,
blizu a opet daleko,
gledala sam iz prikrajka,
jer to nisam smjela a ti pričao si,
govorio si mi cijelim svojim bićem
da ti pripadam.
Možda i nisi pogriješio puno,
možda griješim samo ja
koja u strahu da se opet ne razbolim
ne želim kvariti učmalu svakodnevicu bez tebe.
Jer strah od četiri zida,
strah od tvoje blizine,
snažne privlačnosti kojom mi zabranjuješ misliti
tjera me željeti koliko i bježati.
Ovoga jutra htjela bih tvoje požudne usne na svojima
i dodir blag i jak, željela bih da opet vrijeme stane,
da živimo stvarnost (ne samo noći) već i dane.
Ti si sve što mi baš ne treba
i sve što sam uvijek htjela.
Ti si taj koji si me uvjerio da volim,
pokazao mi sebe i uvjerio me,
da ništa nije tako lijepo,
i baš ništa nije tako slatko kao tvoje usne,
kao bol koji osjećam poslije.
Jutros sam slaba ali dan će mi dati jakost
i sjetu ću izbrisati.
Sve naše mjesečine ne mogu nestati
ali ih jutro ipak može baciti
u riznicu sjećanja
u kojoj smo ti i ja,nešto za vremena sva.
komentiraj (0) * ispiši * #
