Da uhvatim tu zlatnu nit,
barem kada bih mogla,
okrenuti taj dragi broj
i reći bez straha,
što god mi padne na um.
Kao da nije dosta
što mi je sudbina još jednom
otvorila vrata k tebi,
kao da to nije dovoljno
nećkam se i ne bi,
a svijet se polako oko mene ruši.
Luda li sam !
O ozbiljnijim bih stvarima trebala misliti sada
a ja,ja razmišljam o tebi
kao da baš ništa drugo na svijetu ne postoji.
Napravila sam đir u nadi da ću te sresti
ali nema te,
znam, čekaš da nazovem.
Hoću li preskočiti ponor bez dna
ili ravno u njega upasti ja,
slaba sam, molim te, nazovi me ti.
Molim te reci mi nešto lijepo,
ja ću vjerojatno šutjeti
ali ti svejedno možeš osjetiti
što se iza šutnje krije...
Zlatna nit koja ne puca među nama.
Luda li sam.
U stanju sam pokvariti sve,
baš sve
kada se pojaviš ti,moja zlatna niti.
Post je objavljen 24.04.2007. u 09:20 sati.