Znaš, kada smo te ispraćali
bio je ovakav dan.
Dalmacija, sunce i vjetar.
Ruže svuda oko tebe.
Pjesma u duši za izgubljenog romantika.
Znao si možda što si radiš
ali bolest je to.
Bijeli lijes, mala crkvica na kraju svega
i svi mi oko tebe
slušajući pjesmu koja budi,
ali tebe je uspavala.
Možda ti nisam uspjela reći
prijatelju, neka ti je sretan put !
Molitvom smo rekli sve nedorečeno.
Vidim te ponekad na nebu.
Smeđi pogled u sunčanoj zraci.
Mirno spavaj, zaboravljen nisi.
Jednom ćemo hodati već
nebeskim prostranstvima
prebirući po stvarnosti...
Kada ona ne bude zemaljski boljela.>
Post je objavljen 26.04.2007. u 09:58 sati.