Nemoj me zaboraviti

srijeda , 25.04.2007.

Evo trenutka stvarnosti. I sjete.
Iz još jedne slučajnosti,
umora i pijanke, evo nas na istom putu.
Jer samo tako možeš govoriti.
Jer me se bojiš.
Nudiš svijet na dlanu
sve što sam oduvijek htjela,
tebe, sebe, naše dijete.
Ljubiš me iako bježim,
trgam se mada ne mičem s mjesta.
Bože, koliko te volim. Do ludila.
Kako me muči odanost stvarnosti
i nekom tko nije tu.
To što te godinama čekam u snovima
ne mijenja na stvari.
Ne mogu ih preskočiti.
Niti iščupati iz sebe.
Da tražim vrijeme, previše je,
što ti mogu dati ?
Maglu ? Bol koji će me uništiti ?
Sve je tako jednostavno ali nije.
Što je ispravno nikada neću znati.
Želiš da sada odlučim ali kako ?
Bojim se i ne vladam sobom.
Otišlo je predaleko ovaj put.
Još jedan put........
Najviše sam tvoja kada nisam s tobom,
tada ti dajem baš sve što želiš ,
sve što mogu...
Sve o čemu nemaš pojma.
Nemoj me zaboraviti ma što ti rekla,molim te !