Nedostajanje
ponedjeljak , 03.10.2011.Nije mi dovoljno što me voliš
i dobro znam,
nedostatna ti je moja ljubav.
Postojana kao kula od karata
naša je sreća-kratkotrajna.
Bolno lijepa. Ružno čeznutljiva.
Usamljena.
"Nedostaješ mi svaki dan";
i ti meni, kažem
(zaista misleći-hvala Bogu
da ti se barem nadati mogu).
To što ruka putuje kroz prazninu,
sijaset je naših propuštenih prilika.
I novih života. Nezadovoljstva.
Traženja, nepronalaženja.
Nekad, jednom već
moralo bi doći na svoje...
svitanje, pomrčina,
tvoje tople usne na moje,
željne vođenja.
Kada bi bar sjenka zaigrala
da probudi vješticu i podari joj let;
kad bi barem
san ispričao dodir.
I ta bi mrva bila ogromna.
tako
jako
nedostaješ
komentiraj (12) * ispiši * #
Život
srijeda , 24.08.2011.Još jedno buđenje.
Postajem opaka kroz godine.
Nema mržnje.
Nosim se sa neminovnim
do beskraja.
Spoznajem da nisu nestali leptirići.
Plutaju mi utrobom noseći tko zna što.
Bojim se još uvijek propuštenih prilika;
pa između ničega i nečega...čekam.
Kazaljke stoje.
Živa sam.
Između neke stare ljubavi i nove strasti
otkrivam želju.
Da trajem u snažnim rukama,
i uzavrelom pogledu dok pulsira iskon.
Ne vrijedi se pitati...odgovor i tako donosi
samo vrijeme čekanja; vrijeme.
Noćas spremam pod glavu želju.
Obrisat će sjećanja i stvoriti nova;
tek začeta tišinom.
Za neki novi početak,
sa nečim plavim, nečim posuđenim,
novim i starim...
komentiraj (7) * ispiši * #
To je to...
srijeda , 03.03.2010.Besmisleno je prosuti
još koju suzu nad tim.
Poljubac za kraj.
Isforsiran tragovima zaljubljenosti.
One od kada znam za sebe ovakvu,
kakva sam sada.
Već izmjenjena sa kilogram dva viška.
Neprirodnom bojom kose.
Nekim sjajem u očima žene.
Gledam u ponor iza sebe iz kojeg niče
život sa tvojim tragovima.
Više ne pripadamo onoj zaljubljenosti.
Odrastamo nečim snažnijim
od svih života
u kojima smo se kao prepoznali
ali nismo sačuvali.
Možda je propušten...možda nije naš...
Izgleda,
zaslužili nismo imati jedno drugo tako.
Svjetlost u daljini, točka na srcu, mrak...
besmislen je pun mjesec.
Voljela sam biti zaljubljena u tebe.
Sada se moram upoznati sa sobom.
Onom koja nije tvoja i čiji nisi.
Prazna stranica ogledala koja šuti;
gorda, nepomična.
Možda joj jednom ispišem osmjeh života
nekim drugim očima...
komentiraj (50) * ispiši * #
komentiraj (22) * ispiši * #
Samo tebe...
ponedjeljak , 09.11.2009.
I kada nisam znala da te volim,
to si bio ti.
Moje lutanje kada je sve kako treba,
nebivanje u zajedništvu,
tama u svjetlosti,
zraka u daljini,
sjaj u oku.
Uvijek pa uvijek, to si ti.
I kada živim neki drugi život,
ispunjavam bitno i glumim nehajno
u stvaranju života
i poštovanju smrti
opet si to ti...
kao siguran zagrljaj na kraju puta.
Iako krivo protumačivši znakove,
zagrizoh jabuku života
i vrijeme koje nemilosrdno uništava
svaki trenutak koji sam mogla
a ne dijelim s tobom...
Oprosti mi glupost
opraštam ti nehaj
i zahvaljujem Nebu što me voliš
pa makar i ovako...
dok teku moje suze u noći Spoznaje...
komentiraj (41) * ispiši * #
Bijeg iz rupe
utorak , 20.10.2009.
To je bilo slučajno !
Slučajnost ne postoji, rekao si.
Ne vjerujem u to.
S razlogom mi kidaš srce,
uzburkavaš nemirne grudi,
od noći činiš vrelo slasti neponovljive...
Few years ago
Spasiti ili uništiti došao si;
ono od čega bolujem sada.
Neljubavi.
Nenatjerane.
Slobodnom voljom uzete i poklonjene.
Kada se sjećam, samo zagrebem po površini;
osjetim žmarce i dovoljno mi je saznanje
da bila sam živa, možda samo tada.
Drugo je izgubilo boju usput
i još ponekad zasvjetli na prijelazima godišnjih doba.
Ludo proljeće, memljiva jesen...
Oštro para kroz nos moja zima vodenjačka.
I opet zahvaljujem Bogu.
Nešto sam skrivila kroz vječna lutanja,
ispunjavam suzama krug kajanja i potajnog nadanja.
Ako tako treba, za oprost molim bezimenog.
I dajem ga tebi.
Slučajno.
Namjerno.
komentiraj (17) * ispiši * #
komentiraj (20) * ispiši * #
Zvuci tišine...
četvrtak , 13.08.2009.
Oh ne, umrla sam.
I kao što pouzdano znam
trenutak svog rođenja;
nejasno mi je,
je li to bilo onoga dana
kada sam bezlično skupljene kose
nosila nešto sivo, kao ležerno,
ili nekog drugog, kišom okupanog.
Oh ne, željela sam stotine boja na sebi
kao u meksičkoj sapunici ili običnom,
zalasku sunca nad beskrajnim morem...
Nejasno ali nešto mi još uvijek ježi kožu u ovoj ljušturi;
iščekivanje ili konačnost, ne znam više imena...
ni sebi ni zvukovima tišine koji ječe vječnošću.
Ako danas postoji,
šetala sam boje poznatim stazama
i punila se najdražim osmjehom;
onoga što bi bilo obično da je postalo konačno.
I gle radosti;
neispunjeno traje jer je nada vječna.
Nisam li sretna što to znam ?
Što još mogu vidjeti ?
komentiraj (48) * ispiši * #
Tamo negdje...
utorak , 07.07.2009.
Tiho je. Još jedna takva noć.
Osvjetljena, prikrivena, magličasta
....hladna....
mirisa netom pokošene trave;
tako nemoguć spoj.
I šutim;
tišinu i tvoju blizinu na nekoliko km.
Da skratim:
Naježena koža želi
najdraže usne na sebi.
Maline, jagode, crveno...
željno
nabubreno
utaženo.
Ah, pusti snovi.
Upirem pogled kroz zidove
pa još neke zidove, u mrak.
Čini se da tamo negdje
čuči....neostvarena ljubav...
komentiraj (38) * ispiši * #
Pitam i odgovaram
nedjelja , 24.05.2009.
Zašto si to napravila ?
Bila sam ljuta !
Ljuta ? baš....
Imao si sve prilike ovog svijeta
Aha, baš jesam.
Zbog jedne utakmice napraviš frku.
Nije u pitanju jedna utakmica,
tražio si životni razgovor
a onda pokazao što ti je život...
Na razumijem, čini se
da me nikada nisi voljela.
A kako bi i mogao shvatiti
da te i danas unatoč svemu volim.
Priznaješ da si pogriješila ?
Da...i ne, kako se uzme.
I što bi sada htjela ?
Htjela bih:
noć u kojoj spavam pored tebe
snom pravednika;
pregršt trenutaka u kojima gorim
i uživam u izgaranju;
sve poljupce koje bi ikada
nekome htio pokloniti;
dan, kavu, bilo kakvo piće s tobom
za jednim stolom pod kapom nebeskom;
tebe...kao i uvijek...baš tebe...jer si ti taj...
komentiraj (47) * ispiši * #
