Još jedno buđenje.
Postajem opaka kroz godine.
Nema mržnje.
Nosim se sa neminovnim
do beskraja.
Spoznajem da nisu nestali leptirići.
Plutaju mi utrobom noseći tko zna što.
Bojim se još uvijek propuštenih prilika;
pa između ničega i nečega...čekam.
Kazaljke stoje.
Živa sam.
Između neke stare ljubavi i nove strasti
otkrivam želju.
Da trajem u snažnim rukama,
i uzavrelom pogledu dok pulsira iskon.
Ne vrijedi se pitati...odgovor i tako donosi
samo vrijeme čekanja; vrijeme.
Noćas spremam pod glavu želju.
Obrisat će sjećanja i stvoriti nova;
tek začeta tišinom.
Za neki novi početak,
sa nečim plavim, nečim posuđenim,
novim i starim...
Post je objavljen 24.08.2011. u 23:29 sati.