Bijeg iz rupe

utorak , 20.10.2009.

To je bilo slučajno !
Slučajnost ne postoji, rekao si.
Ne vjerujem u to.
S razlogom mi kidaš srce,
uzburkavaš nemirne grudi,
od noći činiš vrelo slasti neponovljive...
Few years ago
Spasiti ili uništiti došao si;
ono od čega bolujem sada.
Neljubavi.
Nenatjerane.
Slobodnom voljom uzete i poklonjene.
Kada se sjećam, samo zagrebem po površini;
osjetim žmarce i dovoljno mi je saznanje
da bila sam živa, možda samo tada.
Drugo je izgubilo boju usput
i još ponekad zasvjetli na prijelazima godišnjih doba.
Ludo proljeće, memljiva jesen...
Oštro para kroz nos moja zima vodenjačka.
I opet zahvaljujem Bogu.
Nešto sam skrivila kroz vječna lutanja,
ispunjavam suzama krug kajanja i potajnog nadanja.
Ako tako treba, za oprost molim bezimenog.
I dajem ga tebi.
Slučajno.
Namjerno.