Voda
četvrtak , 31.05.2007.
U sivilu jezera,
umjetan mir.
Tišina čekanja,
strpljivost nemira.
Može se...
Baš sve ako poželiš.
Uloviti radi igre,
vratiti radi gladi
na početak,
svih početaka.
U vodu.
Sivu i čistu,
prljavu i pitku,
kap utažene žeđi,
vrelo što vodi u mrak,
još jedne preživljene noći.
Dok satima bludi u daljinu
miruje pogled u staklu jezera.
Postelja sigurnosti
dok čekaš svoj prvi udah svijeta
ili čezneš još jedan trak svjetlosti,
prije nego nastupi potpuna tama...
komentiraj (2) * ispiši * #
Dvorac iz snova
srijeda , 30.05.2007.
Iz snova bježim u sivo jutro.
Kao slomljena, pretučena,
bez vidljivih tragova...
Javljaš se, konačno
sve je dobro s tobom.
Odahnem.
Olakšanje...
Ali ostaje težak teret
progona starih strasti.
Zar me neće pustiti
čak ni sada, kada ih ne želim ?
Kako treba paziti
kada podsvijest miruje...
Dvorac iz snova
za nas dvoje
tako se nebitnim čini.
Bliži se, sve veći je,
mjesec.
I ti mi ne daš zraka.
Odmora ni mira.
O kako su samo strasne bile
staze koje su vodile nikuda.
Pa i ako se ne pitam više
ne dozvoljavaš zaborav
makar iz straha,
da ne izgubim ono
što nikada nisam imala.
Vjeru u ljubav za sva vremena.
komentiraj (2) * ispiši * #
Dostupna
petak , 25.05.2007.
i da te gledam, pogledom snenim
usnama putenim
između poruge i blagosti
strasti i očaja
nijanse pročitao ne bi.
i da ti stojim,
kraseći zidove palače
nedodirljiva u svojoj vječnosti,
podatna,
u kolotečini kao skrivena,
dotakla tvoju dušu ne bi.
skriven iza savršenosti
običan do bola
zakucao bi hrđavim čavlom
neprocjenjivo.
jer samo sebe
osjećaš u životu.
meni ga na dlan daješ,
neupitno.
a svoj,
mogu li ti dati bez primisli ?
možda nikada.
no činiš sa mnom što ti volja
dok šutim
i smiješim se
ili izrugujem,
sobom
i tobom.
komentiraj (5) * ispiši * #
Tvoja
srijeda , 23.05.2007.
Pored svih velikih riječi
nedosanjanog,
čeznutljivog i dragog,
baš tebi
poklanjam sve.
Sebe, na dlanu
suzom prekrivenu sjetu
i stih,
samo za sebe sačuvan.
Cijeli svoj život
i vječnost,
nepoznatu,
kratku ili dugu.
Ne traži više,
jer tvoja sam sva,
prisutna, odsutna,
žrtvovana
svojim odabirom.
Potpuno tvoja...
komentiraj (5) * ispiši * #
Zbog pjesme
Prevrtljiva,
volim te možda
samo zbog pjesme.
Jer mi jedino ti,
dalek, tuđ,
neobavezan,
mamiš stih,
provocirajući
kolanje života
mojim venama.
Jer samo zbog tebe
tako bolno,
životno i sneno
osjećam i trajem,
a samo s tobom
nemam hrabrosti
u nepoznato poći.
Volim te valjda,
zbog pjesme.
Nedosanjanog.
Bajkovitog.
Jer zapela negdje
u djetinjim snovima
ne želim odrasti.
I to je sve.
Samo,
zbog pjesme.
komentiraj (2) * ispiši * #
Strahujem
Jer je nastupila tišina,
strahujem kada te boli.
Ništa na svijetu još uvijek
nije tako lijepo
kao udah između dva poljupca.
Ljubavi...čežnjo moja
nedosanjana utjeho u pustim noćima...
Zar ovako odrasla nisam mogla
dovoljno hrabrosti steći
da opušteno uživam
u tvojim snovima ?
I dok remetiš mir mojih dana
unosiš strah od otkrića
moje su usne tek vrata
iza kojih ne znaš što ćeš naći...
ako se bojiš kao ja.
Jer je nastupila tišina,
strahujemo od onoga što nam činim.
Nemoj me zaboraviti
u sutonima ledenim,
iza mračnih svodova uvijek sam
tu negdje, zbunjena i tvoja.
Tako svjesna bola koji će donijeti
život bez tebe i tvojih dodira.
Zar baš nismo mogli proći
dugom sjećanja i valovima želje,
zar baš nismo mogli
vjetrovima sjete dotaknuti se
i ostati...?
Volim te...
Ma što učinila neizbrisivo je
ono čime me hraniš,
tvoji životni sokovi
usmjereni tko zna gdje,
moja su srž.
Što strahujem, oprosti mi
što nas ubijam, zabrani mi
moja jedina ljubavi.
komentiraj (2) * ispiši * #
Hvala Bogu na prijateljima
ponedjeljak , 14.05.2007.
Hvala Bogu
na prijateljima,
bliskim, dalekim
koji su proniknuli
u moju dušu
da bi je spasili.
jer ljubav
i sve romantične tlapnje
možda i nisu rješenje
moga života.
Hvala Bogu
što još uvijek mogu čuti
između redova
ili otvoreno rečeno
da nešto za mene
nije dobro.
I krenuti putem dobra...
ma što to značilo.
komentiraj (7) * ispiši * #
Konfuzna
nedjelja , 13.05.2007.
nije stvar u tome
što je možda dan za suze
plačem zbog svoje gluposti
i neizgovorenog
vrištala bih da čuje cijeli svijet
volim te
i bez tebe ne mogu
ma koliko se pravila
jaka i hrabra
tako odvratno razumna
koji me to razum može
spasiti od sebe same ?
kako sam uopće
pomisliti mogla
da ćeš jednom zaboravljen biti...
a više od svega me boli
tvoj bol
i pomisao
da mi nije stalo
kad bi mogao osjetiti moje suze
ova bi noć bila tvoja dragi
ova i svaka slijedeća
dok živim...
komentiraj (2) * ispiši * #
Nestrpljivost
srijeda , 09.05.2007.
sada se svijet
tako dalekim čini
nestrpljivost se probudila
kao da će sutra nestati sve
ako danas vrtlog
ne proguta čekanje.
krećem iz početka
ne tapkam u mraku
i žurim
kao da već kasnim jako.
ne daj da se spotaknem
Svevišnji
oprosti za ludosti
zanemari gluposti
učini da ostanem
na putu sreće i mira.
jer i nisu te staze strasti
moje bile.
tek težila sam njima
zaboravljajući
u svojoj nestrpljivosti
stvarnost...
komentiraj (4) * ispiši * #
Zastori magle
utorak , 08.05.2007.
Kada nastupi
gruba realnost
potonulih nada,
usnulih čežnji,
kada ti dođe iz nekog
skrivenog kutka tebe
misao koja razbudi
kao iznenadan šamar
za nevažan razlog,
shvatiš
da imaš sve.
Život,
skicu,
nacrt.
A rado bi uništila
za tričarije nevažne,
uz malo
začina na tugu.
Radujem se, gledam.
Nova stranica,
još nepohabana.
Sutra ću krojiti
zastore od magle.
Danas još
jasno vidim.
komentiraj (2) * ispiši * #
Moje najdraže
ponedjeljak , 07.05.2007.
I ti znaš govoriti tišinom.
Da te boli muk
dobro znam.
Zar ti ga nisam priuštila
još jučer ?
I sebi odlazak na granicu.
Sjećanja i spremnosti,
samouništenja.
Možda mi zamjeraš
što kaskam za tobom
ne obazirući se na molbe.
Ne činim to da bi nestao
u boji neostvarenog.
Štitim se od ljepote
koja boli. Jer je tren.
I ovaj te dan boli...
Zato se i osvećuješ
čuvajući me kao uspomenu.
S kojom se poigravaš
kada ti nestane zraka.
Da te vratim u život.
Bez strepnje i najljepšeg
što je ijedno od nas
moglo zaslužiti...
komentiraj (4) * ispiši * #
Kazna
Na rubu provalije
opet sam zbog tebe.
Jer me voliš
u svojoj sebičnosti neozbiljno,
žarom djeteta.
Bio je to jedan od težih dana
i noći.
O Bože, odakle samo crpim
snagu da te ne uzmem.
Da si ne priuštim slast
najljepših poljubaca,
najslađeg trajanja
u beskonačnosti četiri zida.
Još jedno ne, umotano
u čežnju koju možda ne osjetiš.
Privid, obveza, čekanje...
sve u životu podređujem
obećanju i ljudskom dogovoru.
Gazim svaku žilicu svoje čežnje
da bih kao mirno spavala ?
Ma briga me za san
kada me čvrsto držiš
sve dok znam da postojiš,
dok osjećam da me voliš...
I kao osuđena, znam
vječno će trajati kazna
moje ljubavi prema tebi.
komentiraj (6) * ispiši * #
Prsten
petak , 04.05.2007.
Uskoro ćeš blistati
na mojoj ruci.
Znak prepoznavanja,
zemaljski.
Pripadnost.
Obveza.
Odgovornost.
I ostavljeno iza sebe,
sjećanja pregršt.
Nedoumica i pitanja.
Što je pravi put ?
Kada bi to bar
sa sigurnošću
mogli znati.
Ovako neznatni,
izabrani,
nesvjesni.
Strahom obuzeti,
neznanjem blagoslovljeni.
Postoje li drugi svjetovi
u kojima se greške ispravljaju
tek osmjehom,
slijeganjem ramenima ?
Za jedno oprosti,
i hvala ti.
Na svemu
što nas čeka...
komentiraj (4) * ispiši * #
Obični život
četvrtak , 03.05.2007.
otkad ne žudim za tobom
ostala sam bez riječi.
prazna.
u spektru boja,
siva i bezlična.
a ako se vratim
u stanje bez svijesti
nestat ću u tvojim očima,
zamrzit će me život
ovaj, zemaljski.
jer s tobom sam
za vječnost predodređena.
oh, kada bi barem
i ovaj obični život, bio naš !
komentiraj (2) * ispiši * #
5 minuta
Još uvijek pun,
zastrašujuće lijep,
prepoznaješ me
i ove noći.
Nestala je riječ,
ostadoh samo ja
pogleda uprtog
u tebe.
Odgovor tražim
pitanje
ne postavljam.
Reći ćeš mi
kada dođe vrijeme.
Mojih 5 minuta...
komentiraj (1) * ispiši * #
Boja života
srijeda , 02.05.2007.
Uobičajena praznična noć.
Umor sunčanog dana i lutanja,
knjiga za opuštanje,
lakirani nokti, cigareta za san.
Pogled u pun mjesec
okupana soba srebrom.
I pomislih kao milijun puta već
zašto ne nazoveš sada ?
Ni sekundu kasnije,
dok zvoni u tihu noć,
čujem tvoj glas...
Ovako brzo nisi reagirao
niti jedne mjesečeve noći.
A ja ?
Zadovoljna saznanjem
rekoh da iz sigurnosti sobe
ne izlazim.
Neki drugi put, kažeš,
kada zaželiš, javi se.
Možda ću željeti,
sigurno jednom opet hoću
ali zvati neću, pomislih
no izrekla nisam.
Slutnja je vladar naše priče
pa završena ili ne
svoje postojanje opravdava
svim lijepim sutonima,
bojom života.
komentiraj (3) * ispiši * #
