Kazna

ponedjeljak , 07.05.2007.

Na rubu provalije
opet sam zbog tebe.
Jer me voliš
u svojoj sebičnosti neozbiljno,
žarom djeteta.
Bio je to jedan od težih dana
i noći.
O Bože, odakle samo crpim
snagu da te ne uzmem.
Da si ne priuštim slast
najljepših poljubaca,
najslađeg trajanja
u beskonačnosti četiri zida.
Još jedno ne, umotano
u čežnju koju možda ne osjetiš.
Privid, obveza, čekanje...
sve u životu podređujem
obećanju i ljudskom dogovoru.
Gazim svaku žilicu svoje čežnje
da bih kao mirno spavala ?
Ma briga me za san
kada me čvrsto držiš
sve dok znam da postojiš,
dok osjećam da me voliš...
I kao osuđena, znam
vječno će trajati kazna
moje ljubavi prema tebi.