Darling
petak , 29.06.2007.
Hey Darling, sunce je danas.
Gori u meni sva pozitiva
ovoga svijeta.
Ne možeš me ugasiti
zatvarajući oči.
Ničim izazvana
punim se sobom.
Pametno je bilo
akumulirati energiju
u ona bolja vremena.
Prije ili kasnije
zatreba i pomogne.
I danas su moje rezerve pune.
Razdragane i neuhvatljive.
Hey Darling,
evo ti dio moje sreće.
Znam da ti treba
više nego što želiš priznati.
Rado ću je podijeliti s tobom,
u ime svake sekunde
kojom si me ispunjavao,
mada to više ne želiš.
Slobodno uzmi i preživi.
Za bilo koje sretno sutra.
To ti od srca želim.
komentiraj (5) * ispiši * #
Znam
četvrtak , 28.06.2007.
Čudni zvukovi dopiru
iz čežnje za tobom.
Titraj noći ne prestaje
ni u sumornom danu.
Tamo negdje,
tvoje su oči uprte u zrak,
koji i sama udišem.
Tijesno je u koži,
kasno za popravak.
Nestrpljivo žudeći
živci su ti popustili
u očekivanju.
A moje srce....?
Sluša sve ono što
sa zakašnjenjem dolazi.
Preporučenu melodiju,
u nebu zaostalu poruku.
Tvrdoglavo odbijam vjerovati
da je tamo negdje mir.
Izgubio si ga
kada si me pronašao.
A sada ga
s teškom mukom
ponosnog ratnika
želiš vratiti...
Ne ide to po narudžbi.
Iz svog nemira znam.
komentiraj (3) * ispiši * #
Šapat vjetra
srijeda , 27.06.2007.
Tišina je noćas.
Padaju kiše na željno očekivani san.
Ostali smo, tamo negdje u prošlosti.
Ne da bi nestali,
tek da bi postali vječnost.
O kako bi te živcirale moje riječi,
gotovo jednako kao tišina.
Ali i tišinom razgovaramo,
osjećaš ti to.
Iza maske ponosa,
želiš kao i svi, biti centar svijeta.
Nije ti dovoljno bilo znati da to jesi, osjećati...
Ali da bi kušao,
moraš se predati u potpunosti.
Prostrti ispod mračnog svoda,
gol, bez ograda.
Dopustiti da te očisti kiša
od svega što je bilo i što će biti.
Jer u procjepu vremena prije i poslije,
stojim ti kao putokaz.
Ne možeš me obići iako
svojeglavo odbijaš pomoć.
No, hvala ti.
Spasio si me pogrešnih odluka
i nedorečenih težnji.
Otvorio ponor i ispunio ga sobom,
a da me ni dotakao nisi.
Ostat ćeš ona mala
sjajna zvijezda u daljini,
da me uvijek sjetiš
lave koja je hitala k tebi.
Ostat ću šapat vjetra
koji će te uvijek dotaknuti nježno
šapnuvši ti moje ime...
dušom i uzdrhtalom kožom.
komentiraj (2) * ispiši * #
Nešto između
utorak , 26.06.2007.
To što sada sjedim
na balkonu svojih želja
ugodno dotaknuta
slučajnim povjetarcem
i otpuhujem dimove nekih slutnji
nije potaknuto strašću.
Prazna od jučer i sutra
punim se pogledom u mjesec.
Svježinom noći nakon ubitačnog dana.
Pogledom u park na kraju svega.
Sasvim sama i svoja.
I dok me gleda nebesko svjetlo
kao već tko zna koliko puta
čujem šapat smiraja.
Svi su odgovori u meni.
Ali ih neću tražiti.
Barem ne ove noći.
Dovoljno je znati da postoji
nešto između početka i kraja.
Želja...
komentiraj (5) * ispiši * #
Vrijeme
ponedjeljak , 25.06.2007.
Da vrijeme nije učinilo svoje
tko zna što bismo danas bili.
Ovako, dvije tužne strane istoga lica,
to smo.
Da vrijeme nije učinilo svoje
tko zna što bismo postali.
Ovako, dvije sjene istoga lica,
to smo.
Da nismo bili tako neodlučni
tako kukavno nedosljedni,
ne bismo danas krivili
ni vrijeme, ni ljude
a ponajmanje sebe same.
komentiraj (1) * ispiši * #
Više ne
Ne znam kako još
imam suza za tebe...
Možda sada sebe
oplakujem svakodnevno,
uz pjesmu ili stih
uz sunce ili vjetar
u radosti što ostavljam trag
onome tko mi je bio drag.
Sve u svoje vrijeme
ali nikada u pravo za mene.
I sada bez očekivanja odlazim
tamo gdje me srce vuče
bez ikakve nade u sutra
odlazim po oproštaj
koji ni sebi ne mogu dati.
Ali ipak ne mičem s mjesta...
Kako je sve drugo važnije
od života samoga.
Još jednom si pokazao
kako se slažu prioriteti.
Ostaje da se nasmijem,
obrišem suze i krenem dalje.
Nastavim gdje sam stala
bez sumnje u pravi odabir.
Voljeti te mogu i bez tebe,
kao i sve ove godine iza nas.
Postojano, tiho,
sigurno kao što će svanuti
s nama ili bez nas.
I vjeruj, nemam više suza za tebe.
Ni sebe oplakivati nemam zašto.
Živim, hvala ti Svevišnji
i borim se, na ovaj ili onaj način
ali s tobom i za tebe, više ne.
komentiraj (2) * ispiši * #
Zamka
četvrtak , 21.06.2007.
Zamka je postavljena.
Žudim te silinom očajnika.
Sve tvoje hoću
ako sutra nestanem
da ne žalim.
Sve što mi želiš dati
sebičan i krut
sve što nudiš
s ljubavlju i pažnjom
glasom koji
godi uhu.
Ali danas ti to neću reći.
Govorim sebi
da ne posustanem.
Da se ne utopim
u bujici
vlastitih suza
i suspregnutih emocija.
Da, volim te.
Kao luđak
i ne liječim se.
Puštam da me obuzme cijelu
a ti ćeš me izliječiti.
Kako god znaš.
Vjerujem da to možeš.
Ali danas ti to ne mogu reći.
Nećeš me čuti.
Zažmirit ćeš na moje svjetlo danas.
Sutra ćeš ga upaliti opet.
S nadom da nećeš upasti
u vlastitu zamku.
komentiraj (5) * ispiši * #
Stranac
petak , 15.06.2007.
Gledam tvoju sliku.
Stranac si, što mi krade mir.
Napadač koji budi,
brižljivo spremljenu strast
namijenjenu životnom putu.
Pa i da više ništa ne kažeš
otrov tvojih riječi kola mojim žilama.
Podstanar koji ne plaća najam.
Uhoda u vlastitom tijelu,
to si mi postao.
Razlog za sjaj u očima.
Za treptaj divljine, a
moje su prerije beskrajne.
Ako bih zaustavila sat,
kušala bih te željom umirućeg.
Ušla u tvoje ruke, željna vođenja.
Gladna ritma
uznemirenog otkucaja srca,
nakon strasti.
Orošena kapljama soli,
izmorena i zadovoljna,
nakon tebe stranče.
Gledam tvoju sliku
svjesna da te ne smijem uzeti,
ali uporna u trajanju.
Oprosti što navikla na bol
ne znam pobjeći od sjete.
Još malo sebe mi daj,
ako se ne bojiš...
komentiraj (2) * ispiši * #
Strast
četvrtak , 14.06.2007.
Probudivši uspavane strasti
otvaraš Pandorinu kutiju
razularenosti omotane običnim,
svakodnevnim.
I bez dodira neke tuđe ruke
tvoja, vođena požudom
otkriva staze što vode
u provaliju.
Dok životne sokove crpiš
iz goruće utrobe
dok osjećaš snagu iskonskog
treperi Biće saznanjem.
Ali pobjeći će jednom
čak i od nedoživljenog
nedotaknutog
neispunjenog,
radi mira kojem svi težimo.
Sjenke će možda plesati po zidu
u predvečerja ili gluhe noći,
budit će se neprimjereno
u dnevne, obavezne sate, strast.
Možda ćeš se zaključati
u svoje ruke
u putenost kojom tražiš ispunjenje
možda će trajati grč satima…
Ali neminovno će proći u običnom,
svakodnevnom.
No dok traje trenutak
izgubimo se u njemu
jer sutra već ga, možda neće biti.
Dok traje, nahranimo se
i ispijmo sve sokove kojima obilujemo.
Sve dok svijest opet
ne zatvori Pandorinu kutiju.
komentiraj (3) * ispiši * #
Novo doba
petak , 08.06.2007.
I nije baš nešto,
biti prazan, pokunjen,
pomiren realnošću.
Tu i tamo ubaciti poneki
emotivni ispad radi života,
i nije baš nešto.
Suze još uvijek
održavaju na životu ugasle nade
i riječ ne prelazi preko usana...
Ima li još takvih koji čitaju misli ?
Da ne ostanu zarobljene u varljiv sat
kada se jutro i veće spajaju.
I nije baš nešto
otkriti suvislost života
tek u trajanju.
Bez iznenađenja...
Ali možda je to tek
neko novo godišnje doba
zaostalo u prapočecima...
komentiraj (6) * ispiši * #
Pustinja
ponedjeljak , 04.06.2007.
Dragi moj,
moram se oprostiti s tobom
zauvijek.
Kažeš
dugujem ti razgovor,
ne, sebi ga dugujem
a ti meni,
cijeli život.
U kojem na kapaljku
uzimah tvoje poljupce
i suze u zvjezdanim noćima.
Moje, dnevne
nikada nisi vidio...
slijepo moje.
Ostavio si pustoš iza sebe
okovanu ljubavlju
za sva vremena.
Znam da ona postoji.
Kao što znam
sve tvoje slabosti,
nikada viđene.
I svoje, zapakirane ohološću.
Više boli kada nema iznenađenja, zar ne ?
Kada samo uzdahneš
između dva jecaja...
Do nekog drugog života
možda se prestaneš bojati sudbine.
U ovom si tek, igrač na duge staze.
Nažalost.
komentiraj (7) * ispiši * #
Životinja
petak , 01.06.2007.
Ljudski je, biti životinja.
U svojim htijenjima
slijediti plavo oko iskonskog.
Ako treba ugristi.
Razderati do krvi, meso nekog života.
Kanibal neminovnog u bijegu od stvarnosti.
I tako ne postojiš sutra.
Danas si tek, samo danas traješ,
do prvog sna.
Ljudska životinja.
komentiraj (13) * ispiši * #
Sunčana mjesečina
Još jedna sunčana mjesečina
budna,
osebujna,
a opet nekako prazna.
Mnoge su već prošle
u tvojim crnim tragovima
s kraja pameti.
Jer si sijao boje
u nepoznata četiri zida
samo za trenutak
našeg sumraka.
Ponekad jasno vidim
duboke brazde ispunjene tobom.
Pod laserom mjeseca.
Ali mogu i drugačije,
okrenuti se na bok
i zaspati toplinom okrunjena.
Jer postojano ne ide uz tebe
ma kako od ljubavi sazdan bio.
Neke moje iskonske.
Udahnula sam punim plućima
novi dan.
I sebe, okrijepljenu toplinom svemogućeg.
Jer mjesec sam i prije tebe voljela,
žarko, sunčano...
komentiraj (7) * ispiši * #
