Strast

četvrtak , 14.06.2007.

Probudivši uspavane strasti
otvaraš Pandorinu kutiju
razularenosti omotane običnim,
svakodnevnim.

I bez dodira neke tuđe ruke
tvoja, vođena požudom
otkriva staze što vode
u provaliju.

Dok životne sokove crpiš
iz goruće utrobe
dok osjećaš snagu iskonskog
treperi Biće saznanjem.

Ali pobjeći će jednom
čak i od nedoživljenog
nedotaknutog
neispunjenog,
radi mira kojem svi težimo.

Sjenke će možda plesati po zidu
u predvečerja ili gluhe noći,
budit će se neprimjereno
u dnevne, obavezne sate, strast.

Možda ćeš se zaključati
u svoje ruke
u putenost kojom tražiš ispunjenje
možda će trajati grč satima…
Ali neminovno će proći u običnom,
svakodnevnom.

No dok traje trenutak
izgubimo se u njemu
jer sutra već ga, možda neće biti.
Dok traje, nahranimo se
i ispijmo sve sokove kojima obilujemo.

Sve dok svijest opet
ne zatvori Pandorinu kutiju.