Ne znam kako još
imam suza za tebe...
Možda sada sebe
oplakujem svakodnevno,
uz pjesmu ili stih
uz sunce ili vjetar
u radosti što ostavljam trag
onome tko mi je bio drag.
Sve u svoje vrijeme
ali nikada u pravo za mene.
I sada bez očekivanja odlazim
tamo gdje me srce vuče
bez ikakve nade u sutra
odlazim po oproštaj
koji ni sebi ne mogu dati.
Ali ipak ne mičem s mjesta...
Kako je sve drugo važnije
od života samoga.
Još jednom si pokazao
kako se slažu prioriteti.
Ostaje da se nasmijem,
obrišem suze i krenem dalje.
Nastavim gdje sam stala
bez sumnje u pravi odabir.
Voljeti te mogu i bez tebe,
kao i sve ove godine iza nas.
Postojano, tiho,
sigurno kao što će svanuti
s nama ili bez nas.
I vjeruj, nemam više suza za tebe.
Ni sebe oplakivati nemam zašto.
Živim, hvala ti Svevišnji
i borim se, na ovaj ili onaj način
ali s tobom i za tebe, više ne.
Post je objavljen 25.06.2007. u 11:25 sati.