Sunčana mjesečina

petak , 01.06.2007.

Još jedna sunčana mjesečina
budna,
osebujna,
a opet nekako prazna.
Mnoge su već prošle
u tvojim crnim tragovima
s kraja pameti.
Jer si sijao boje
u nepoznata četiri zida
samo za trenutak
našeg sumraka.
Ponekad jasno vidim
duboke brazde ispunjene tobom.
Pod laserom mjeseca.
Ali mogu i drugačije,
okrenuti se na bok
i zaspati toplinom okrunjena.
Jer postojano ne ide uz tebe
ma kako od ljubavi sazdan bio.
Neke moje iskonske.
Udahnula sam punim plućima
novi dan.
I sebe, okrijepljenu toplinom svemogućeg.
Jer mjesec sam i prije tebe voljela,
žarko, sunčano...