To što sada sjedim
na balkonu svojih želja
ugodno dotaknuta
slučajnim povjetarcem
i otpuhujem dimove nekih slutnji
nije potaknuto strašću.
Prazna od jučer i sutra
punim se pogledom u mjesec.
Svježinom noći nakon ubitačnog dana.
Pogledom u park na kraju svega.
Sasvim sama i svoja.
I dok me gleda nebesko svjetlo
kao već tko zna koliko puta
čujem šapat smiraja.
Svi su odgovori u meni.
Ali ih neću tražiti.
Barem ne ove noći.
Dovoljno je znati da postoji
nešto između početka i kraja.
Želja...
Post je objavljen 26.06.2007. u 00:23 sati.