nije stvar u tome
što je možda dan za suze
plačem zbog svoje gluposti
i neizgovorenog
vrištala bih da čuje cijeli svijet
volim te
i bez tebe ne mogu
ma koliko se pravila
jaka i hrabra
tako odvratno razumna
koji me to razum može
spasiti od sebe same ?
kako sam uopće
pomisliti mogla
da ćeš jednom zaboravljen biti...
a više od svega me boli
tvoj bol
i pomisao
da mi nije stalo
kad bi mogao osjetiti moje suze
ova bi noć bila tvoja dragi
ova i svaka slijedeća
dok živim...
Post je objavljen 13.05.2007. u 19:13 sati.