Strahujem

srijeda , 23.05.2007.

Jer je nastupila tišina,
strahujem kada te boli.
Ništa na svijetu još uvijek
nije tako lijepo
kao udah između dva poljupca.
Ljubavi...čežnjo moja
nedosanjana utjeho u pustim noćima...
Zar ovako odrasla nisam mogla
dovoljno hrabrosti steći
da opušteno uživam
u tvojim snovima ?
I dok remetiš mir mojih dana
unosiš strah od otkrića
moje su usne tek vrata
iza kojih ne znaš što ćeš naći...
ako se bojiš kao ja.

Jer je nastupila tišina,
strahujemo od onoga što nam činim.
Nemoj me zaboraviti
u sutonima ledenim,
iza mračnih svodova uvijek sam
tu negdje, zbunjena i tvoja.
Tako svjesna bola koji će donijeti
život bez tebe i tvojih dodira.
Zar baš nismo mogli proći
dugom sjećanja i valovima želje,
zar baš nismo mogli
vjetrovima sjete dotaknuti se
i ostati...?

Volim te...
Ma što učinila neizbrisivo je
ono čime me hraniš,
tvoji životni sokovi
usmjereni tko zna gdje,
moja su srž.

Što strahujem, oprosti mi
što nas ubijam, zabrani mi
moja jedina ljubavi.