i da te gledam, pogledom snenim
usnama putenim
između poruge i blagosti
strasti i očaja
nijanse pročitao ne bi.
i da ti stojim,
kraseći zidove palače
nedodirljiva u svojoj vječnosti,
podatna,
u kolotečini kao skrivena,
dotakla tvoju dušu ne bi.
skriven iza savršenosti
običan do bola
zakucao bi hrđavim čavlom
neprocjenjivo.
jer samo sebe
osjećaš u životu.
meni ga na dlan daješ,
neupitno.
a svoj,
mogu li ti dati bez primisli ?
možda nikada.
no činiš sa mnom što ti volja
dok šutim
i smiješim se
ili izrugujem,
sobom
i tobom.
Post je objavljen 25.05.2007. u 09:03 sati.