Arka

četvrtak , 26.04.2007.

To što sada plačem, nije tuga.
Skupio se sjaj u oku i
jednostavno mora van.
Čujem tvoj glas i vidim te u svakom koraku,
ma gdje da krenem.
Ako sunce ponekad i zađe,
ti nećeš nikada.
Isijavam toplinu svud oko sebe,
sve ono što bi tebi dati htjela,
a drugi bi pokušali zgrabiti.
Ne dam im !
Jer čuvam za naše noći
i šutnju i smjeh.
Za trenutke ukradene od stvarnosti.
Nikuda neću pobjeći jer ne želim.
Samo ću tebe voljeti ovako.
Svemir je mali za nas,
draga moja Životinjo. Jedina.
Možeš mi zabraniti govor,
možeš si zabraniti osjećaj,
ali on neće nestati
čak i da svim srcem želiš.
Utisnuta u svaku poru tvoga bića
ja živim......
Zaštićen svakim treptajem moga oka - postojiš,
moja arka, ti, moje sve.