Dan za danom, ti i ja
dovoljno udaljeni da se ne dodirujemo
nedovoljno da se ne bi vidjeli i osjećali.
I bez puno priče jer govorimo vibracijama
sve smo bliže snu.
Neće te dotaknuti moja stvarnost
niti mene tvoja prividna osamljenost
jer svoji smo dragi, tako svoji.
Noć kada pada na naš grad,
na okružje u kojem živimo,
postaje opasna za moj mir,
u svakoj sjeni tražim te
i još uvijek pazim
da ishitrenim postupcima
ne remetim mir.
Znam da negdje čekaš znak,
da svakim udahom toneš u boje duge
u boje kojima svijetli naša budućnost
odavno već zapisana u nebeskom plavetnilu.
Dan za danom, još sam strpljiva
i još imaš snage ti,
iz početka sa mnom krenuti.
Post je objavljen 24.04.2007. u 09:37 sati.