Izvučena iz sigurnosti doma,
sasvim slučajno naletjeh na tvoj put.
Večer obična, nedjeljna
ali netko je slavio rođendan,
skupila se ekipa,
i otkrio si me u slučajnosti pogleda.
Naravno da nas je dotakla svaka pjesma
i htjela sam da noć traje vječno.
Pogled, ravno u moje srce,
moj, ravno u tvoje dubine.
Malo je nedostajalo mislim,
da preskočimo tu daljinu od par koraka,
malo je trebalo da se spojimo poljupcem
moja sudbino.
No, morala sam otići,
život me zove.
I u tom životu, rodila se noć laži,
putenost je tražila svoje,
dodir ljubljenog, toplog tijela
ali zatvorene su oči tebe vidjele dragi.
Nakon doista dugo vremena,
noć laži na mojim usnama.
A tako sam htjela,
iako je lijepo bilo
da me ljubiš,
da me gutaš baš ti...
Post je objavljen 24.04.2007. u 11:13 sati.