Možda je danas dan za suze.
Otvorilo se nebo sivilom,
vlažno je u duši.
Neke tužne pjesme,
otvaraju put prošlosti...sjeti.
Bilo bi čak i lijepo zaplakati
da osjetim život.
Na pola puta stoji magla u oku.
Hladnoća pluta kožom,
trga kao strujni udar.
Koga sada poželjeti kraj sebe ?
Toplinu nekih trenutaka
i tako ne mogu vratiti,
sjećam se samo dodira bez lica,
okusa nekih usana, slatkih.
Znam da si to ti ali te ne vidim,
zamagljen je svod nebeski.
I da traje vječno ovaj dan,
neće boljeti.
Bogatija za suzu,
još uvijek osjećam.
I sretna sam zbog tog.
Post je objavljen 26.04.2007. u 08:04 sati.