Odmaklo je sunce, podne briše tragove jutra.
Izbjegoh prijevaru no ispadoh kučka
a to sam najmanje htjela...
da misliš kako se poigravam tobom.
Ma glupost je uopće cijela naša priča
i kako da ti uzvratim ljubav,kada sam tuđa ???????
A voljela bih da znaš koliko sam tvoja
no riječ nije izašla iz usta !
Niti jedna bol koju nosim u sebi zbog tebe.
Kao mrtvac u čekanju da ga pokopaju
stojim pred tobom pogleda prazna.
A sada mi se plače.
Sada mi jeza prolazi kožom
u želji za tvojim dodirom.
Sve sam to mogla noćas.
Možda i danas opet.
No ne dajem obećanja tek tako.
Hoću dan, čuješ li me ?
Sada evo, dok nas prži sunce
dok je graja oko nas
budi moj slušatelj i čuj što želim od tebe,
budi govornik i reci što hoćeš od mene ?
Da me pretvoriš u kučku, uspio si.
Ledenjak se otapa dugo, ali ipak...
samo ti to ne vidiš.
Post je objavljen 26.04.2007. u 08:20 sati.