Ušla je u ljeto jesen.
Već danima kiše natapaju
suho tlo svakodnevice.
I dan za danom,
neke tužne pjesme,
poneki pogled u prazno,
čežnja za dodirom svjetlosti,
vodi me daleko u prazninu.
Da i nije sivo sve,
kazuje ovo,
još uvijek zeleno lišće
još uvijek neka boja svijeta
probija kroz depresivne kapi.
Sutra će bolje biti,
kao i uvijek vjerujem u to,
samo sa malo manje strepnje
iščekujem zvuk koraka
jer ne znam koga očekujem,
više ne razaznajem težinu
ljubavi ili bola.
Ali možda se sunce probudi sutra,
ipak je novi dan.
Noć će i tako pokloniti san
uz tihi romon kiše...
san koji će okrijepiti
za neki novi dan.
Post je objavljen 25.04.2007. u 08:53 sati.