Nažalost, samo si jedan u nizu
kojeg puštam da ode.
Neke daljine i tebe zovu,
želja za novim sutra, bogatijim.
Ali meni ne trebaju sjaj zlata
niti pun račun,
meni ne treba ispraznost kojom
novac daje sigurnost kao neku ...
Jer što je to sigurno na svijetu ?
Doći ćeš, kao i oni prije tebe,
pognute glave i velikih riječi,
doći mi reći kako sam ja ta,
koja ti je život obilježila.
Sjeta mi ne treba kada se ispucaju strasti,
čežnja kada jadne želje ne ispunjavaju dušu,
tada ću ti još samo priuštiti suosjećanje,
a kome to treba kada se probudi i shvati da voli ?
Sve već viđeno, samo je tvoj put opasniji
i molim Boga da te čuva !
Hoće li te vratiti baš meni,
o tome ne bih sada...
Šteta što si još samo jedan u nizu
kojeg odvodi pohlepa u bolji svijet.
Ali to je moja karma,
karma mojih odabira,pa neka je...
Jednom već, složiti će se sve,
ali o tome ću misliti kada dođe vrijeme za to!
Post je objavljen 25.04.2007. u 08:50 sati.