Kao da prošlo je,
okrenuo se tjedan cijeli.
Ponedjeljak, tvoj poziv i bum
uskovitlala se bura emocija,
uznemirila dan.
I dok se nižu dani,
dok se ništa ne događa...
polako tone želja.
Još jedan promašen put.
Još jednom poigrali smo se sa sobom.
Sa nadom i saznanjem da jedno smo.
Nekako se posložilo sve drugo,
zamaglilo čežnju, zaustavilo korak.
I zvala sam te, da
ali nisi bio tu
trenutak, pobjegao je u vječnost.
Mada ne znam što bih ti rekla
bila sam spremna,
no nisi me držao pogledom snenim,
sve ove dane sakriven u sigurnosti 4 zida
ili gužve i žamora, bio si.
Kao da prošlo je, osjećam se umorno.
Biti će možda lijep dan
i noći pune požude, nježnosti
pitat će se bi li takve bile
i da si ti u njima.
Još jedan propušten put
mada vjerujem ne i posljednji.
Jednom već će posložiti se kockice,
do tada živjet ću,i ti, do tada sretno živi !
Post je objavljen 24.04.2007. u 09:28 sati.