Samo se nastavlja tuga.
Skupilo se sve u prazninu prošlih događaja
i nemam kamo, do pred zid.
Prekrasan ili pre strašan san,
slijedeća noć, ti.
Ne primjećuješ me u pjesmi svitanja,
kao nešto slaviš.
I ja, neobavezno kao hladna
pitam se gori li još u meni što ?
Samo se nastavlja
ni na početku niti na kraju nisam.
Što je izbrisalo snove,
gdje se skrila iskrica koja me održava u životu ?
Na rubu još jedne laganice skrila se suza,
dovoljno velika da naslika tugu
a opet tako mala da bi kanula iz oka.
Samo se nastavlja
i koliko još mogu tako ?
Još danas, sutra ili do kraja ?
Post je objavljen 24.04.2007. u 07:51 sati.