Ponekad

srijeda , 25.04.2007.

Ponekad se čini,
potpuno je svejedno
hoće li zvjezdana prašina
ostaviti na meni trag
i hoću li dovoljno otvorene oči imati
da primijetim,
ako se to dogodi,
srebrom posute trepavice,
u ogledalu dok promatram
tragove godina,
i slušam glasno disanje
u hladnoći 4 zida.
Ponekad, tek ponekad kao danas
čini se da je svejedno ali nije.
Dok gledam ovaj veliki crveni prsten
što svojim okom lagano baca
odsjaj na ekran
u ritmu prsta,
u ritmu srca dok nastaje ovaj song,
niti jedna misao
ne može biti zarobljena u riječima,
ako nije slobodna iz duše izašla.
I tvoj lik u sjećanju čini
da se naježim od glave do pete,
da slatka jeza prođe kroz mene
i oživi sve što se uspavanim čini.
I zeleno lišće,
lijep pogled kroz prozor
u neki jesensko ljetni dan.
Nije svejedno, i nikada neće biti
dok dišem, dok se nadam
i imam sebe, barem mali dio sebe...