Ja

utorak , 24.04.2007.

Malo dijete, to sam ti ja.
Ljuta, očajna, pa bez volje,
krenula sam,
ukrala koju minutu za sebe,
i evo, napunila sam se.
Bože kako mi malo treba.
Jedan pogled na tebe izdaleka,
iscenirani korak gdje ne treba,
i susrele su se oči,
podigle ruke u znak pozdrava.
Kako malo u ovim trenucima sjete
mi je od tebe dovoljno
da me podigneš.
Ali poželjela sam i više,
da me nazoveš (hm)
tek koju riječ da prozborimo,
da ti čujem glas.
Kao malo dijete sam.
Možda tek kada si u pitanju ti
ili si ti to dijete u meni koje budi.
Zašto se zavaravati,
uvijek ćeš mi biti drag,
sve između toga je pokušaj
koji slab ostavlja trag.
Jer ja, tako sam na tebe slaba.