Malo dijete, to sam ti ja.
Ljuta, očajna, pa bez volje,
krenula sam,
ukrala koju minutu za sebe,
i evo, napunila sam se.
Bože kako mi malo treba.
Jedan pogled na tebe izdaleka,
iscenirani korak gdje ne treba,
i susrele su se oči,
podigle ruke u znak pozdrava.
Kako malo u ovim trenucima sjete
mi je od tebe dovoljno
da me podigneš.
Ali poželjela sam i više,
da me nazoveš (hm)
tek koju riječ da prozborimo,
da ti čujem glas.
Kao malo dijete sam.
Možda tek kada si u pitanju ti
ili si ti to dijete u meni koje budi.
Zašto se zavaravati,
uvijek ćeš mi biti drag,
sve između toga je pokušaj
koji slab ostavlja trag.
Jer ja, tako sam na tebe slaba.
Post je objavljen 24.04.2007. u 07:53 sati.