Prazna

ponedjeljak , 23.04.2007.

Još uvijek uspavana, ne vidim boje dana.
Kroz prozor se provlači sivilo
i samo me trenutak dijeli
od sunčana dana ili sumraka.
I ne želim ništa raditi do sanjariti
a možda čak ni to ne želim sada.
Još jučer sam puna vibre bila,
i zračila pozitivom svoje okruženje
još jučer mi je pisalo na čelu
da sunčana sam zraka
već danas sam mjesečinom obojana
ali kao da ne živim.
I to što pišem, iako smisla nema
sve je to bura što se u meni sprema.
Nema te, i samo je tračkom sjete
bila obuzeta noć punog mjeseca.
Jer samo tada živimo,
samo smo tada ludi od ljubavi
i od sebe samih.
Tada si spreman srušiti sve
da bi došao do mene,a i ja,
i ja tada tlapim u tmini
tražeći tvoj pogled.
Danas sam prazna, pa što ?
Ispunit ću ovu stranicu sjećanjem
i molitvom tihom da bolje bude,
neću ništa tražiti,
samo ću o ljubavi sanjariti,
a ona postoji zar ne ?
U filmovima je sve jednostavno,
rješava se samo od sebe,
prekidaju se vjenčanja,
šokiraju najbliži,
u filmovima je baš sve naj,
ali u životu, opreza su puni svi,
i ti i ja, i netko taj...
što me praznom čini
u ovoj proljetnoj idili.