Smiraj

srijeda , 25.04.2007.

Potrebno je valjda iscrpiti se do bola
da bi pronašao, smiraj.
Iz svih nemogućih situacija rastao je moj nemir,
jer nije dovoljno samo prosuti riječi.
Želim osjetiti žar borbe gladijatora
a ne samo sjetu, u prolazu.
Neki muški, stav ponosa u ekipi
natjerao me da se ljutim na sebe.
Na tebe nemam što.
Ti si ipak dijete dragi.
Ali kada želiš okrenuti svijet naglavačke
žrtve su neminovne i na njih moraš biti spreman.
Kako me misliš izvući iz sigurnosti
kojom sam brižljivo istkala finu paučinu oko sebe ?
Suzama i ljubavnim izjavama ?
Nedovoljno...
Iako sve to boli,
nedovoljno je da me pokreneš.
Sunce izlazi i moje se baterije pune energijom.
Zbog bola ili njega, jača sam ovoga jutra.
I u uobičajenim stvarima pronalazim smiraj.
Možda me ponese učmalost života negdje drugdje.
Do tada ću mirno spavati, a ti ćeš sanjati...