To što si daleko,
ne daje ti za pravo
slati hladne vjetrove na naš grad,
jer ti,
koji samo u sunčanim zrakama uživaš
nepodnošljiv si za snježne oluje
kada nedorečeno dobiva na snazi,
a nesuvislost izlazi iz usta.
I koliko god ti smetala optužba
istina mi je svjedok
a ti si tek onaj koji joj ne može
pogledati u oči.
Gubimo li vrijeme jedno s drugim ?
Toliko sam oluja strasnih proživjeti mogla
da te nisam čekala kao Penelopa.
Jesu li te između svih obaveza povukle
neke druge oči u dubine
iz kojih izvire lijepa riječ
ili se tek jedan od onih,
što podrazumijevaju ?
A ja tek jedna od onih koje čekaju
ma koliko to trajalo...
I zbog toga me nije posuo prah bludnosti
u vječnoj želji za pripadanjem nekom,
tek koraka par udaljenom...
Otvaralo je nebo svoja prostranstva
ali kročila njima nisam ma koliko željela
i ma koliko me zvao on,
taj moj vječni bol.
To što si tako daleko,
ne daje ti za pravo
ali nažalost, dajem ti ja...
i ponekad me to saznanje izjeda
Post je objavljen 25.04.2007. u 13:48 sati.