Pripremamo se na rastanak.
U tišini, svađi ili sjeti.
U dodiru topline, strasti gubitka.
Sve to i nije moralo baš tako
ali poigrava se nebo našom odlučnošću.
Željama za boljim sutra.
Danas nema boje.
Tek tužno u daljini,zelenilo moje rijeke.
Tebe će put odvesti zaista daleko.
Hoće li moje misli uspjeti
prevaliti te daljine ?
U tihim noćima samoće,
hoće li se i dalje buditi on
ili ćeš ti postati sva moja nestvarnost ?
Sva moja želja u daljini ?
Topli zagrljaj kojeg sam i tako željna,
hoće li biti samo dio sjećanja
ili postati živ, opipljiv, njegov ?
Jednom ćeš se već vratiti,
s koferima punim boljeg sutra.
Hoćemo li se pronaći tada ?
Toliko upitnika u ovom sivom jutru.
Konačnost i tako ne postoji,
samo je dio mjesečevog sjaja.
I mene, u vječnom traženju i čekanju.
Post je objavljen 25.04.2007. u 09:03 sati.