Protekla je noć negdje između jave i sna.
Još uvijek uzbuđena jutrom koje mi je donijelo
tebe i pregršt emocija nanovo otkrivenih
legla sam u mračnu postelju
bez želja za onim što mirno spava kraj mene.
Kakva je bila tvoja noć ljubavi ?
Cijeli sam te dan tražila
po svim kutovima našeg grada,
htjela sam te slučajno sresti.
Čak i nazvati, pokušala sam ali prekinula.
Što bih ti rekla ?
Mogla sam samo šutjeti i uživati
u šutnji s druge strane žice,
čak ni to nije dosadno ni naporno.
Vratila se želja za tvojim usnama,
samo ti znaš tako ljubitii
samo ja tako odgovoriti,
kao da sutra ne postoji,
kao da ništa osim nas na svijetu nema.
I uvijek su bili predivni naši zajednički trenuci,
ali korak moj i korak tvoj,
prema svome domu,
naši koraci na različite strane,rađali su zaborav.
Jer sve dok me gledaš ravno u oči,
ja sam u tvojoj vlasti.
Teška je bila ova noć ljubavi,
i još je teže bilo poslije našeg razgovora.
Jer vidjeli se nismo a boljelo je kao nikad.
Da mi je sad u tvoj veliki zagrljaj,uletjeti i ostati...
kao nekada zaustaviti vrijeme
jer samo sam tebe željela tako jako,
samo sam s tobom mogla zamisliti brak,
sve sam ti dala osim tijela,a toliko sam to htjela...
Post je objavljen 24.04.2007. u 07:58 sati.