Slabost

srijeda , 25.04.2007.

Kako je slaba ljudska duša ...
ili tek moja, slaba je.
U konačnici, odlazak je stigao,
dan susreta, tako daleko je.
I duh traži svoje u samoći tijela.
Par dana i polako kreće sjeta,
budi se žižak neponovljivosti,
traži trenutak...
Postao je to pogled na tebe.
Za sada izdaleka,
sutra već možda ću htjeti još bliže.
Ma kako se korila, hrana mi treba.
I ti, vječnosti, drugi me neće zasititi.
Možeš si uzeti za pravo okrenuti mi leđa,
zar bih se smjela ljutiti ?
I tako ću te dozvati snagom strepnje,
i tako ćeš se odazvati
svom žudnjom izgorjele strpljivosti.
Sigurno ćemo, slabi biti.
Jedno na drugo.
Kao što i jesmo, oduvijek...