Ponedjeljak

srijeda , 25.04.2007.

Uvijek sve nekako počinje,
baš ponedjeljkom.
Nove nade,
pokopane sanje,
ružni snovi
utkaju se u taj početak svega,
ponedjeljak.
Izbrisana ne može biti riječju
ni sreća ni tuga.
I bezbroj pitanja koja će ti postaviti ljudi
kao u nekoj dobroj namjeri.
Jer, čini mi se trudit će se,
baciti kost u bezdan obilja
da bi naglasili raskalašenost.
Posustajem ponekad u nemiru depresivaca
i dobronamjernika.
Što će se dogoditi
i tako se ne projicira
pogledom u nebo.
Čak se i želja kovitla padajućim lišćem i
tišinom jutra...
Bačena je sumnja,
rodila se nesigurnost.
A tek je ponedjeljak.
I tko zna koliko ih još treba osvanuti
da bi se ispunila duša sjetom pozitive ?