Rekli su

četvrtak , 26.04.2007.

Oni koji te poznaju,
rekli su da si uteg koji vuče na dno.
Teško breme neostvarenih prilika
a cijelo more njih prošlo ti kroz ruke.

Oni koji te poznaju,
htjeli bi me spasiti od slutnje
kojom uništavam staze svog života
teškom mukom, ali uredno posložene.

Oni koji me poznaju
žele spasiti dušu utopljenu
neznanjem ljubavi.
Jer imam li razloga da te volim ?
I jednog dobrog...
Imam li razloga uništiti masu
za uzaludan pokušaj spasa pojedinca ?

Da sam slijepa,
možda vidjela ne bih sve tričarije
kojom ispunjavaš svoje dane
u besposličarenju,
tlapnji od mila do nedraga
okružen onima koji te slijepo obožavaju
dok kradeš od sebe život,
prosipaš svoju imovinu
i u majci ubijaš nadu kojom čeka
smiraj tvoj i produžetak vrste.

Ali nisam slijepa i vidim sve.
U bolesnoj želji da
budem tvoja izbaviteljica
ne prestajem voljeti.

Kiša i sivilo ovoga dana
kazuju da za tebe nema spasa.
Ja ću ipak poći dalje.
Oni koji me poznaju
ipak me zaštititi žele
čak i od sebe same.
Kada ja već ne želim.

Danas je tako.
Sutra možda i neće biti.
Sutra možda opet ću te žudjeti
svom silinom luđaka.
Jer duboko negdje u meni si.
Korov kojeg se ne mogu riješiti.
A u danima kao što je ovaj,
zaista bih to htjela.
Tebi i sebi za ljubav.