Poziv

ponedjeljak , 23.04.2007.

Iz nekog nepoznatog razloga,
ovih dana sunce
baca na mene svoje zlatne niti,
i ti si obuzet mojim sjajem.
Zoveš me,
kao da smo se jučer razišli
kako bi rekao da me voliš
i da sam nešto najljepše
što si vidio u životu ?
Lijepo je slušati slatke tlapnje,
ali zar zaista misliš
da je dovoljno otvoriti
Pandorinu kutiju sa par izlizanih riječi,i pobjeći ?
I ti si meni lijep,
i volim te u nekoj svojoj ludosti
kroz sve ove godine,
ništa ti i ja nismo prošli zajedno
do ljepote i bola,
između toga samo smo srce vulkana
koje čeka, na erupciju
ali ja ti to neću reći.
Na trenutak dovoljno jaka,
prešutjet ću užitak u zvjezdanom sjaju,
strepnji i očekivanju susreta s tobom.
Prosio si me jedne ljetne noći
i tebi sam rekla to sudbonosno DA,
ali JUTRO slijedećeg dana
i sve godine nanizane za nama,
nasmijale su se našoj čežnji
uplašene dječice u strašnoj noći.
Za nas spas niti sudbonosni spoj neće doći.