Grč

utorak , 24.04.2007.

Malo je popustio grč,
kao da dolazim k sebi.
Još jedan ponedjeljak u životu
ali s tvojim teškim riječima
ŽELIM PROVESTI CIJELI ŽIVOT S TOBOM.
Tvoje suze ne mogu podnositi
niti tvoj bol.
Jer boli me jednako i kida me to nešto naše !
Imam svoj miran život
a ti dolaziš da me uznemiriš.
Ne mogu ti reći kao što bi trebala
PUSTI ME NA MIRU, ZAUZETA SAM.
Jer u mome srcu tvoje mjesto je
odavno rezervirano samo za tebe.
Ne mogu ti reći gdje si bio sve ove godine
dok sam doslovno umirala od tuge za tobom,
jesi li se sjetio mene, kada ti je bilo lijepo ?
Takav odvažan i jak u svemu
osim kada je u pitanju naša ljubav !
Oduvijek smo imali samo jedan izbor,
šokirati svijet, najbliže, najdalje
i pojaviti se samo, kao par.
Jedino smo naprasno mogli srušiti okolinu
i postati zvanični.
Možda svi znaju, a možda nitko pojma nema.
I koliko god bila zadovoljna postojećim
na svaku sitnicu se vraćam u mislima k tebi
i tobom se hranim.
Ali strah me da od prevelike čežnje
odjednom postanemo stranci
i kako se razvodni sve,
ne daj Bože da se razvodni i naša ljubav !
Volim te, tu nema zbora.
I ti to znaš, osjećaš.
I ja znam, osjećam.
No možemo li funkcionirati
kada se ne poznamo kako bi trebali.
Nikada nismo popili kavu.
Nikada nismo pričali ni sat.
Nikada nismo...a toliko smo željeli to.
Ljubavi, grč mi ipak ne da mira.
Grč tvoga bola, grč moje čežnje.
Rado bih ti pomogla,
rado bih ti rekla
ali bojim se, previše.