Drugačije je sada sve.
Okrenulo se dušo moja,
ali satisfakcije nema.
Tolike godine čekanja ,
i evo nije uzalud.
Neko je drugo vrijeme,
i sada sam ja okovana dubinom života,
i tvojim buđenjem.
Ne likujem.
Pa kako bih mogla tvoj bol slaviti ?
Iako pojma nemam zašto volim te,
tako bezuvjetno.
"Zaprave", što bi rekli klinci.
Čak ni straha nemam
što će se možda jednom probuditi tvoja nestrpljivost.
Ovoga puta ne želim da me gricka
bolna uzbuđenost skrivanja.
Više ne.
Možda možemo biti sve
a možda i nikada više.
Ali te osjećam, ni ne slutiš koliko.
Prizivam, i čuješ ti to, itekako.
Naši sve duži razgovori traže dodir.
Ne mogu ti ga pružiti.
Sada je drugačije sve.
Samo te mogu voljeti.
Jedina stalnost i konačnost smo
tamo negdje u beskrajnom svemiru,mi...
Post je objavljen 24.04.2007. u 11:11 sati.