Padale su kiše.
Trčala sam prostranstvima tražeći
iskre koje si ostavljao putem.
Kupila ih, hranila se njima.
Smijala se sjenka ljudi oko nas.
Izrugivala ono što nas spaja.
Pitala se beskonačno: kako ?
Padale su kiše.
Dok samoća šetala je tvoja
bijah s tobom daleko negdje.
Pitanja pljuskala odasvud
rugala, lažno tješila.
Zemlja si utrobu izjedala.
Padale su kiše.
Slušasmo glazbi u toploj sobi.
Sjenke nas proganjale,
preglupe da bi shvatile.
Zaista volimo.
Padale su kiše.
Vodili smo dijete među sobom.
Sjenke se začudile.
Prihvaćati počele.
Padale su kiše.
Umirali smo.
Duhovi na ispraćaj došli.
Mi se smijali.
Novi početak bio je to !
Duhovi se razbježali...
Post je objavljen 30.04.2007. u 12:43 sati.