Glavobolja.
Kiša bez prestanka
udara u najskrivenije kutke svijesti.
A iz podsvijesti izlaze neke čudne slike,
ne razaznajem baš ništa
do želje za spavanjem.
A naspavana sam, tehnički jesam.
I uvijek ovako poslije tebe
osjećam da smirenje neće doći.
Mada si mi otvorio put slobode,
kao da ga ne želim.
Najbolje je baš tako
i neću prizivati ništa više
doli pokušaja da sročim u stih
usporene otkucaje srca,
čudne žmarce niz kičmu,
toplinu, hladnoću.
Ja sam to.
Opet u svojim filmovima,
opet u tebi.
Osjećaš to i zadaješ mi glavobolju.
A i tako bih je dobila od kiše koja ne prestaje.
Jer dok živimo,ona će padati po nama,
prije ili kasnije,više ili manje...
Post je objavljen 23.04.2007. u 13:59 sati.