I prođe ovaj dan.
Vruće - hladno orilo je
dušom i tijelom.
Sreća, tuga,
strepnja, čežnja
sve to, za samo par sati.
Nije mi se htjelo
ili se tebi htjelo nije.
Vrijeme za nas tek dolazi
ili ne daj Bože prolazi...
Postojale su ovozemaljske staze
i puno prije nas.
Tko zna čije su sve noge
gazile tugu koja je sada dio nas.
Tko zna koji su sve pogledi upućeni nebu
pokušavali izbrojiti zvijezde
i pronaći u njima svoj sjaj.
Danas možda ne postoji, ali sutra...
Post je objavljen 25.04.2007. u 08:26 sati.