Dobro, ludosti moja.
Opet ću te uzeti k sebi,
djetinjasto je bilo misliti
da se nakon još jednog pada
neću više ustati.
Ima tebe u meni za cijeli život,
ma koliko trajao.
I kao što ne postoji slučajnost
tako me jedan gubitak vodi
ravno u drugi,
pa pogledom u tebe,
još jučer tek nehajnim,
danas dosežem visine.
Osjećam razigranost...
zimu i snijeg koji će možda ipak doći.
Natjerati mi suzu sreće
kao usne tvoje.
Kao sve što sam, kada tvoja sam.
Dobro, ludosti moja,
nema smisla bježati,
opet će sve na svoje doći,
jer drugačije ne može biti.
Post je objavljen 26.04.2007. u 08:01 sati.