Bio je savršen dan, za veliko spremanje.
Udobno se smjestivši u kutak mladosti,
sjećanja na ljepotu i bol,
listala sam,
pisma pisana suhom olovkom,
upozorenja, otvorila sam riznicu sjećanja...
I zbog sadašnjosti,
zbog toga što se jednom,
mora krenuti dalje,
poslala u vjetar sve te tragove,
materijalne,a opet tako krhke i nježne.
Čudila sam se što je potom uslijedio tvoj poziv,
čudila se što moliš za oprost,
što obećavaš da nećeš više zvati !
Pa ja sam to učinila od tebe.
Ja sam, pametnica,
pokrenula veliko spremanje svoga srca.
Da ostavim mjesta stvarnosti.
I zaboljela me moja želja.
Kao nož u srce zabila se realnost
da se opraštaš od mene...
Danas sporo prolazi,
jučer kao da je prije sto godina bilo,
teško je dočekati san.
Ali bio je savršen dan,
i vrijeme za veliko spremanje.
Pa i ako sam uništila sve,
još nisam sebe,
još uvijek u meni žive, jasna sjećanja.
Iz sebe te ne mogu izbaciti,
iz duše se ne može brisati,ni ljubav, ni bol..
Post je objavljen 23.04.2007. u 14:02 sati.