Probudi me.
U noći kada daleko si, probudi me
da me snovi ružni ne uplaše,
da ne mislim čiji se to koraci
čuju u tami.
Neka pogled luta u daljine.
U mraku, kada lik tvoj prizivam
bajke se rađaju
izranjamo iz njih ti i ja,
iz košmara i straha
te ljepote prevelike, probudi me.
Bludi pogled u daljine
dok tišina strepnju izaziva.
Čeznem.
U noći, vrućina me obavija i tražim,
tražim te.
Probudi me uz melodiju vjetra,
kapi kiše neka dobuju po tijelu mome,
sunce neka obasjava me.
Mislit ću da si ti.
I umorno tijelo, od strasti uzdrhtalo
neka miruje tad.
Vrati me iz sna u stvarnost
da bi rekao: Volim te.
Probudi me.
U noći sjete
dok lutajuća pseta tužno zavijaju
pronađi moju ruku,
odvedi me iz samoće.
Pobjegnimo od traženja i pronalaženja.
Budimo daleko,
mi u snu, san u nama
i nitko drugi...
Probudi me
Post je objavljen 30.04.2007. u 13:12 sati.